Već godinama se vode polemike oko toga kako bi makarska verzija Božićnog grada trebala izgledati. Godinama smo imali jednu nakićenu, dramatičnu, šarenu, blještavu verziju koja je, ove godine daleko mirnija. Izgleda decentnije, izgleda blaže, ali i dalje vrlo nedorečeno.

Za dogodine je zamjenica gradonačelnica najavila jedan drugačiji i smisleniji koncept koji bi – nadajmo se – trebao imati neku zajedničku potku, priču, emociju, koja bi prožimala sve elemente tog Božićnog grada.

No kakav god to koncept bio, morao bi sadržavati onaj najvažniji element – Božićni grad trebao bi biti mjesto okupljanja, druženja, zabave…Trebao bi inicirati nekakvu adventsku (nad)gradnju zajednice, trebao bi stvoriti kod ljudi dobar osjećaj, osjećaj ugode, a u nekom idealnom konceptu – i pripadanja.

Sav kič, sav sjaj, svo blještavilo ne mogu nadomjestiti ono što grad čini gradom, zajednicom, pa ako je grad lišen svega toga, ne možemo više očekivati ni od Božićnog grada. Dapače, svjetla reflektora jako dobro osvjetljavaju i ogoljavaju sve nesavršenosti koje se tijekom godine, bez svih tih svjećica, kako-tako skriju.

Svjetla ne bi trebala biti nadomjestak; ona bi trebala biti ukras lijepoga.

No s druge strane, nestajanje te “esencije” ne znači da je Božić, da je grad ukraden. Božić i grad su u ljudima, udrugama, klubovima, bendovima, umjetnicima, volonterima, na ulicama, u kafićima u kojima ispijamo kavu, u parkovima…

Samo sve to treba malo srčanije, s malo više vizije, s više pažnje povezati, dati priliku svim tim elementima da se susretnu, da “kliknu”, da porastu. Istina je, to je lakše postići u malim sredinama, ali nema tome toliko puno da je Makarska još uvijek imala snage i duha za takvo što.

Koncept Božićnog grada trebao bi biti refleksija koncepta povratka grada gradu, jedno bez drugoga ne ide.

Sretan nam Božić, sretan nam grad!

Ivona Ćirak