Zadovoljstvo mi je podržati ovakve projekte i poduzetnike, koji svojim društveno odgovornim poslovanjem doprinose svojoj lokalnoj zajednici, osvrnuo se gradonačelnik Zoran Paunović jučer na svojoj Fb stranici na otvaranje Apfel Arene te čestitajući poduzetniku Miji Pašaliću kojega posljednjih dana s razlogom hvale i slave ne samo sugrađani nego i razni hrvatski mediji u člancima za čiju objavu, vjerujemo, nije trebalo plaćati.
Jer kad poduzetnik napravi jedan ovakav infrastrukturni objekt, u novinarstvu vam je to po prilici u kategoriji vijesti kada čovjek ugrize psa. Pašalić je, podsjetimo, uložio u sportski kompleks, u polikliniku, u kulturne te kongresne sadržaje. Sve to redom bila je, logično, obveza lokalne uprave, i to prije 20 godina. Da je Makarskoj Grad osigurao kino, dvoranu za održavanje kulturno umjetničkih nastupa, sportske sadržaje i specijalističke liječničke usluge, onda bi to bila jedna standardna vijest u kategoriji onih kada – poslužit ćemo se opet novinarskim žargonom – pas ugrize čovjeka. Pašalić je, ne zaboravimo, osigurao i prostor za nekakav dnevni boravak Makarana, s mediteranskim vrtom i roštiljem, te dječjim igralištem, što je upravo ono što forsira aktualna vlast kao neku svoju priču.
Makarani su, vidjelo se to jučer, u osnovi skromni ljudi kad se radi o očekivanjima od gradske ili općinske uprave; bilo je ganutljivo vidjeti kako su jučer i mladi, i stari, i djeca pohrlili hodočastiti u Arenu, diveći se kino dvorani u 2022.godini, prostoru poliklinike ili pak vrhunskoj teretani kakvu Makarska treba i zaslužuje.
No ima nešto u čemu gradska uprava nije pokazala deklaratorni suport koji smo, citirajući gradonačelnika, prenijeli na početku teksta. To je pristupna cesta. Vozeći se prema Apfel Areni, pitate se vodi li vas put prema nekakvom skladištu ili jednom takvom infrastrukturnom objektu čije su otvaranje prenijeli i nacionalni mediji. Uska je to i neprikladna cesta bez širine za dva vozila, bez nogostupa i bez adekvatnog prometnog rjrešenja. Jučer je, istina, bio poseban dan, pa je stanje za vozače bilo stresnije nego inače, ali činjenica je sljedeće: Grad Makarska je Miji Pašaliću trebao riješiti pristup do trenutka otvaranja centra.
Paradoksalno je međutim da je baš Put Volicije kao projekt “pao” na rezanju proračuna u veljači kad je Gradsko vijeće glasalo o rebalansu. Tad je, naime, trebalo osigurati 2,7 milijuna kuna za kupnju prostora od HRNK Zmaja na Kačićevom trgu te nagodbu s Romanom oko ceste. Ne znamo kojom je logikom gradska uprava definirala neprioritetne stavke, ali cesta za Apfel Arenu se nekako našla na toj listi preskočenih projekata.
Za ovu je cestu, inače, u gradskoj kasi u proračunu za 2022.bilo predviđeno milijun kuna.
Je li se moglo naći nešto drugo za skinuti, sigurno jest. Zašto je Grad na koncu kupio prostor od Zmaja, također ne znamo, ali neka zamišljena svrha sigurno postoji. Spekuliralo se kako se tu planira nekakav ured za festivalski odbor, što je predložila kulturna strategija, ali to zaista ne možemo potvrditi.
Iako se odnos Grada prema Pašaliću najbolje i najpragmatičnije mjeri (ne)osiguranjem komunalne infrastrukture, čini nam se da se niti kurtoazno Grad nije pretrgao uključiti Apfel Arenu u projekte kojima se treba pohvaliti. Niti na stranicama Grada niti se u bilo kojem programu navode događanja u Apfel Areni koje bi vrijedilo istaknuti. Istina je da Grad to nije niti dužan, ali moramo reći da divljenje “jakim turističkim igračima”, Valamaru i Aminessu, od strane gradonačelnika rijetko izostane.
Uho nam je zaparalo koliko je puta Paunović, gostujući na TV Jadran, spomenuo “jake turističke igrače”. Točno četiri puta. Ili još točnije – previše.
Dok se Paunović nada da bi mu Aminess (ne njemu nego gradu, dakako) trebao osigurati turističku ambulantu, na Voliciji ima čovjeka koji je to praktički već napravio. Nije turistička ambulanta, ali zdravstvena usluga, još i šireg spektra, jest. Dok se hvali kako je Valamar uložio novac u WTA turnir koji će nam pomoći u osiguravanju boljeg turizma, iako su s prezentiranim učincima u tu priču uvjerili samo svoje istomišljenike, Mijo Pašalić ulaže u ono što je forte njega i njegove zamjenice Radić Brkan – bolju kvalitetu života građana. Jer, logikom koju izlažu, bolja kvaliteta života Makarana vodi i prema kvalitetnijem turizmu.
Osim toga, s Apfel Arenom smo dobili i nekakvu kongresnu infrastrukturu, a Grad u Pašaliću partnera za razgovor o sportskom i kongresnom turizmu, iako su od potonjega, istina, očito odustale hotelske kuće.
Ukratko, Mijo Pašalić je sa svojom obitelji napravio nešto što je Makarska trebala imati godinama prije, a Grad, čija vlast sve češće ponavlja kako svoje projekte ne moraju nužno realizirati u mandatu, nije bio u stanju osigurati mu ni mizernih milijun kuna za pristupni put. S druge strane su gradonačelniku u svakom javnom istupu puna usta hvale hotelskih kuća od kojih se, ruku na srce, puno više očekivalo, ako ništa, a ono oko priče s cjelogodišnjim turizmom.
Ivona Ćirak /foto MD
