Nasipanje i proširenje plaža u Makarskoj, no i generalno na Jadranu, sliči kakvom mitu. Ako nisu išli na ishođenje dozvola, najčešće nitko neće priznati da je nasipao, ni lokalna uprava, niti privatni investitori koji se prema pomorskom dobru nerijetko ponašaju kao prema vlastitoj prćiji, pa prošire tu i tamo, dodaju kakvo pero dok nitko ne gleda kako se nasuta plaža ne bi rasula; uglavnom tvrde: samo smo dohranjivali plažu! Obalna linija se nije mijenjala, uvjeravaju ionako obično nezainteresiranu javnost, pokojeg političkog rivala koji se probudi netom prije izbora, ili dosadnog novinara.
Građevinska inspekcija će najčešće utvrditi da je sve u redu ako se nisu podizali zidovi ili gradila pera, jer par metara tamo-vamo nije njihov posao. Inspekcije zaštite okoliša kažu kako rečeni dio obale ne spada u područje posebne ekološke zaštite pa ni oni nemaju tu što tražiti.
A ako je lokalna uprava svoj naum ili naum poduzetnika uvrstila u nezahtjevni dokument koji se zove Plan upravljanja pomorskim dobrom, te im ga blagoslovi Županija, nema straha od pobune protiv nasipanja. Na takav su način samo u posljednjih 10-ak godina nasuti kilometri i kilometri plaža na Makarskoj rivijeri. Od gotovo osam kilometara plaža koji su evidentirani u prastarom dokumentu koji datira iz 2009. a riječ je o Planu razvoja plaže u Makarskoj, na uređene plaže i kupališta tada je otpadalo oko 4,5 kilometara dužnih.
Ta se brojka posljednjih 10-ak godina značajno mijenjala na štetu prirodnih neuređenih plaža. Slična je situacija na cijeloj Rivijeri, a najdramatičniji je fenomen koji ćemo prikladno teatralno nazvati podgorskim poučkom. U 2020.godini su nasuta dva-tri kilometra plaža, među kojima i prirodne s oblucima, s objašnjenjem kako se radi o saniranju štete od olujnog juga u 2019.godini. Utučeni su milijuni kuna, podmorje je, kako su utvrdili stručnjaci, uništeno, a nada da će se stvar popraviti je tanka – kako bi se plaže držalo u tim gabaritima, valjat će od sada svake godine nasipati. I pritom kontinuirano izdvajati kojih pola milijuna za održavanje takvih plaža.
Zašto sve ovo pišemo? Zato jer je više nego očigledno kako se radi o izuzetno kompleksnoj materiji koja, vidi se to sad i u najnovijem slučaju “Romana” koji je dospio i u nacionalne medije, nikad nije ozbiljno doživljena od aktera koji kroje sudbinu ovog komada obale. Da da jest, ne bismo danas bili u situaciji da raspravljamo o plaži koja se u cijelosti mijenja u duljini od preko 200 metara. Istina jest da je projekt bio prezentiran ispred objekta, kao što je istina da se o projektu pisalo u više navrata.
Posljednji put bilo je to 2018.godine kada je zatražena nova koncesija od Županije i kada su se i gradska uprava na čelu s Jurom Brkanom i opozicija na čelu sa Sretanom Glavičićem složili oko toga da je projekt u redu, štoviše, da nam takav projekt baš treba. Frapantno je da neki akteri koje je potpisnica ovih redaka pitala više o projektu nisu znali ništa više reći osim da je stranački podržan i da je gradonačelnik zajamčio da se radi o izvrsnom projektu. I onda, dolazimo u 2020.godinu, godinu amnezije u kojoj se svi naglo bude i govore kako nisu baš za takav projekt koji je u međuvremenu dobio i građevinsku dozvolu. A projekt – isti.
U SDP-u u svoju obranu kažu kako su prošlog srpnja glasali protiv Izmjena i dopuna Prostornog plana koji je legalizirao ovakve zahvate na plažama, kao i da je županijski vijećnik na posljednjoj sjednici županijskog Stručnog tijela za ocjenu ponuda za koncesije na pomorskom dobru koja se održala 3. prosinca 2020. jedini glasao protiv davanja koncesije Romani d.o.o. Međutim, prije dvije godine i kusur nije bilo disonanci između vlasti i oporbe oko ovog projekta.
– Porazgovarao sam s direktorom “Komunalca” Čedom Crljenom i predsjednikom SDP-a Makarska Sretanom Glavičićem, koji su mi potvrdili da daju zeleno svjetlo za ”prebacivanje” koncesije na tvrtku “Romana”. Nisam pitao o kakvom je točno projektu riječ, jer jednostavno nisam imao potrebe, zato što mi je rečeno kako se radi o razvoju grada i savršenom prijedlogu “Romane”, koja želi stručno urediti plažu bez ikakve gradnje. Iskreno, sumnjam da će projekt krenuti krivo, kazao je tad županijski vijećnik Igor Batošić.
I Hloverka Novak Srzić je imala priliku očitovati se, osobito kod usvajanja novog Prostornog plana u kojem se, istina, oko točke koja legalizira nasipanje nitko nije previše osvrtao, ali nije, nego se odlučila zgražati sada. Kao direktorica TZ-a imala je obvezu zauzeti se oko diskusije glede sudbine plaža, inzistirati na novom razvojnom planu, uključiti struku, no u tom je trenutku bilo važnije uskladiti tonove unutar vladajuće koalicije.
Valja se zapitati čemu se čudi i bivši vijećnik ŽZ Ivan Šimić, koji do sada nije imao istupa u javnosti oko ove tematike, a valja bit iskren i reći da nasipanje plaža i uništavanje postojećih uvala nije došlo s ovim najnovijim slučajem koji, paradoksalno, ima građevinsku dozvolu, no izazvao je najveći bunt. Razumljivo je to s obzirom na gabarite koji se ne mogu mjeriti sa zahvatima kod “Cubana” ili prošle godine kod “Rivijere”, kada nitko javno nije odgovorio tko je i po čijem nalogu razbio stijene. A nije da nismo istraživali. Gabariti nisu isti, ali načelo je isto. A po tom načelu prirodnim plažama, ono malo što ih je ostalo, loše se piše. Odlaze u prošlost s novim Prostornim planom.
Ako ćemo pravo, gradonačelnik Jure Brkan koji je dugo šutio pa se javio rezolutnim priopćenjem u kojem pruža punu podršku ovom, kako veli, razvojnom projektu, najdosljedniji je. Iako jako kasni s javnim istupom. Govorio je ranije kako je projekt sjajan i to tvrdi i dalje. Tvrdio je da je dobro legalizirati nasipanje i to tvrdi i dalje. O tom potom kako je projekt dobio građevinsku dozvolu bez zelenog svjetla Županije, jer to je jedan od brojnih preduvjeta za dobivanje iste.
Činjenica je jedna: debelo smo zakasnili za razglabanje. Svima nam je jasno da politika odlučuje, da javnost nije dovoljno upućena i da joj brojni projekti postanu jasni tek kad se krene s realizacijom, što je šteta, ali je tako.
Upravo iz tog razloga, valja se zapitati zašto, u negdašnjem biseru turizma nikad, u svih ovih 20 godina, nije povedena nijedna javna polemika o tomu kakve plaže želimo, što želimo proširiti, u kojim gabaritima, s kakvim materijalom, a što ostaviti – bogomdano. Nijedna tematska sjednica, nijedna točka dnevnog reda, nikakva strategija osim Plana razvoja plaže koji je davno nagrizao zub vremena. Raspravljalo se o mnogo čemu, čak i o odorama komunalnih redara, ali izuzev prezentacije rečenog plana 2009.godine, makarske plaže i odnos prema njima nikad nisu našle svoje mjesto ni u vijećnici niti u dokumentu. I za kraj, da podsjetimo, famoznu strategiju razvoja turizma još uvijek nemamo. Za razliku od brojnih daleko manjih priobalnih ili otočkih općina.
Ivona Ćirak / foto: MD
