Na današnji dan, prije četiri godine, u Makarskoj je organizirano potpisivanje peticije za spas makarskog laboratorija. Ni ova građanska inicijativa, unatoč dobrom odazivu, niti prosvjed za spas rodilišta organiziran prije deset i pol godina, unatoč izuzetnom odazivu, nisu, nažalost, polučili uspjeh. Ako nije nužno problem u totalnoj ignoranciji građana, zašto su ti pokušaji unaprijed bili osuđeni na propast?

Zašto Makarska i dalje nema laboratorij koji radi cijeli dan, a jedan Imotski, ili pak Metković, imaju? Zašto Makarska nikad nije dobila mogućnost da ima samostalni Dom zdravlja, bez dirigiranja i posredovanja županijske uprave, a u susjednoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji imamo primjere izdvojenih domova zdravlja u Metkoviću, Pločama, te dva otočna, u Korčuli i Veloj Luci? Zašto u Metkoviću rendgen radi tijekom cijeloga dana, a u Makarskoj, koja ljeti uslijed ogromnog turističkog prometa ima jednako ogromne potrebe za snimanjem – samo kroz jutro? Zašto Metković ima rodilište, a Makarska ga je izgubila još 2010.godine? Zašto imamo dva pedijatra, a Metković tri?

S obzirom da je makarski Dom zdravlja pod kapom županijskog, onda je jasno da je po nekakvoj logici za ovakvo stanje stvari odgovorna uprava županijskog Doma zdravlja. Oni nisu dozvolili koncesiju za laboratorij, što bi automatski riješilo problem. Oni nisu organizirali rendgen na način da se omogući rad tijekom dana u vidu očitavanja RTG snimaka iz splitskog KBC-a. Jer inženjera radiologije na tržištu ima; samo ih treba   financirati. I primalja na tržištu ima, samo treba s njima potpisati pripravnost i eto, kad već nemamo rodilište, imamo obučene medicinske sestre na Hitnoj pomoći.

Oglas

Oni su podržali odluku Ministarstva o zatvaranju rodilišta zbog navodnog neispunjavanja uvjeta, i oni su propustili “vlak” kad su “gotovu” pedijatricu iz Makarske dr.Adelu Arapović olako prepustili splitskom KBC-u.

Upravi Doma zdravlja u Splitu može se, možda, zamjeriti indolencija i nezainteresiranost, te loše strateško planiranje, no valja biti realan  i priznati da im nešto ide u prilog – daleko od očiju, daleko od srca.

Političarima koji su, bilo na lokalnoj, bilo županijskoj razini u ulozi županijskog vijećnika,pa sve do saborskih zastupnika imali kakav-takav utjecaj, makarski je Dom zdravlja itekako blizu očiju. No pitanje je koliko je blizu srca. Ne želimo reći da nekoga nije briga kakvu će zdravstvenu skrb imati u svojem gradu, jer bilo bi suludo da je tome tako; no pitanje je koliko jako ih je briga. Koliko je kvaliteta zdravstvenog sustava visoko, ili nisko, na ljestvici prioriteta.

Istini za volju, ova vladajuća garnitura jest izdvojila pola milijuna kuna za drugi tim na Hitnoj pomoći, a stanje na rendgenu su pokušali riješiti ugovaranjem s radiolozima u KBC-u Split, a gdje su također morali odriješiti kesu. No to je samo djelić problema, jer ključna stvar i ključni problem leže u lošoj strategiji, a ne samo nedostatku novca.

Uvjerili smo se više puta da u Splitu, tko god bio na čelu Doma zdravlja, interesa za tim nema. Oni će kazati da nemamo uvjete za rodilište, da ne možemo imati više pedijatara jer nas ovoliko pripada po mreži HZZO-a, da radiologa na tržištu nema, da magistri biokemije na tržištu nema i da slijedom svega toga nismo u situaciji postavljati uvjete.

Pitanje je zašto lokalni političari nisu više motivirani za ozbiljnije se pozabaviti ovim problemom. No to je više retoričko pitanje. Zdravstvo je ozbiljna i kompleksna materija, zdravstvo je skupo i nažalost jednako ovisno o birokraciji kao o esenciji svega, medicinskom kadru, u zdravstvu nikad neće biti moguće da se stavi točka na “i” i kaže, evo, doveli smo kvalitetu do zadovoljavajućeg nivoa i sad se možemo diviti urađenom poslu. Riječ je, naime, o “neverending” procesu. A k tome su i tako posložene stvari u smislu zakonskih okvira. I političke hijerarhije.

Jasno je, dakle, da se nikom neće dati sustavno bakćati s ovime. Jer riješen mali problem u zdravstvu ekvivalent je velikom u komunalnoj problematici. Otprilike jednako energije, vremena i novca treba. S tim da se ispred riješenog komunalnog problema lako dade – fotografirati. Na prvi pogled turistički razvijeni grad može sebi priuštiti i bolju zdravstvenu skrb. No ta teza samo zavarava. Bogati turistički grad s jakim nekretninskim biznisom pruža sjajne prilike za sjajne fotografije političkih aktera ispred nekih opipljivijih i atraktivnijih projekata. I uz najbolju volju pojedinaca, dosadnom zdravstvu koje ionako vječito kuka uvijek će uz sav taj stvarni ili potencijalni sjaj ostati samo – mrvice.

Ivona Ćirak