Jučerašnja rasprava na temu ukidanja UPU-a Platno bila je svojevrsni deja vu.
Vratilo nas je u 2018.godinu, kad je pokrenuta inicijativa za potpisivanjem peticije te kad smo gledali divnu, skupo plaćenu i pomalo neuvjerljivu simulaciju Platna i njegovih terena. A vratilo nas je i u 2011.godinu, kad je Platno kao ideja spektakularno predstavljena.

A Marko Ožić Bebek, ondašnji gradonačelnik, do dana današnjeg nije prestao hvaliti i plan i samu ideju da se tamo, na Platnu, grade nogometni i ini tereni. Da Makarska i njezin cjelogodišnji turizam napokon procvatu. Jer, eto, nije problem što se u narednih deset godina Makarskoj zbilo što se zbilo, nije problematična činjenica da tržište nekretnina i gazde iz sjene diktiraju smjer razvoja grada, nije problematična činjenica da sve ove godine, niti u Bebekovom niti u Bilićevom niti Brkanovom mandatu nismo dobili strategiju razvoja grada, nije problem što namjesto hotela dobivamo zgrade, niti je problem što je urbanistički grad iskasapljen toliko da danas, u 2021., pričamo o ukidanju sportske namjene na Platnu, dok u isto vrijeme alternativu nemamo.

Problem je što, kako je predstavila HDZ-ova oporba, gubimo svaku šansu za produljenje sezone, iako sezonu već godinama skraćuje odgađanje strateškog pristupa i pristajanje na turistički status quo koji je samouvjereno i bez prihvaćanja odgovora “ne” nametnuo građevinski biznis.A paralelno s time, ideje gdje bismo imali te “spasonosne terene” – nema.

Oglas

Na jučerašnjoj sjednici vidjeli smo da vlast nije baš posve sigurna što hoće. Tome u prilog ide sramežljivo uključivanje pozicijskih vijećnika u raspravu, kao i činjenica da je odluku najviše bila primorana braniti predsjednica Gradskog vijeća Gordana Muhtić. Što je bila diskutabilna odluka jer je Muhtić stoga ujedno morala i braniti razloge glasanja za izmjene UPU-a prije tri i pol godine, što SDP-u baš i nije išlo u prilog.

No ova vlast prilično je sigurna je, barem za sada, što neće. A neće UPU Platno 19,6 hektara obuhvata i sportsko-rekreacijske namjene, kakvo je u trenutnom Prostornom planu, niti Platno 17,1 hektara kakvo je u županijskom Prostornom planu. Iako, eto opet nejasnoće, ako ćemo se referirati na izjavu koalicijskog partnera Zelića, uopće nije isključena ideja o sportskoj namjeni na Platnu. Nećemo ovaj UPU, hoćemo novi UPU, i to hitno, ali kakav, to ne znamo niti trebamo znati – to je sukus.

Spas u zadnji čas ove sapunice koju gledamo već deset godina, a koja je zaplet dobila sa sedam godina zakašnjenja, naime 2018.godine, pronađen je u Društvu arhitekata Split.

DAS je taj koji bi trebao zajamčiti ispravnost odluke i DAS je taj koji je na raspravi tumačio odluku. Nije sad predmet stručnost radnog tijela, koja je neosporna, niti njihova neovisnost; pitanje je zašto ovu na koncu ipak političku odluku nije žustrije obranila sama vlast, nego je to prepušteno arhitektici. I pitanje je što gradski vijećnici misle o tome i koliko čvrsto oni mogu stati iza svoje ruke koja je dignuta u zrak.

Jesu li svi zaista protiv sportskih terena na Platnu?

U to se baš ne bismo sa 100-postotnom sigurnošću kladili. Čini se, stoga, po svemu sudeći, da ćemo sapunicu Platno i prateću problematiku sa selektivnim oblicima turizma kao i s pitanjem sportske infrastrukture morati još neko vrijeme gledati. Ako ikad uopće i dobije svoj epilog.

Bez obzira na žurbu oko stavljanja plana van snage. Što bi NLO mogao tumačiti kao svojevrsni trijumf svojih napora, iako je njihovo veselje izostalo. I oni su, naime, kalkulirali oko dizanja ruku, premda su svoju sumnju obrazložili dvojbenom pripremom odluke i kako su rekli, dvojbenim motivima.

I stoga na kraju možemo zaključiti kako ostaje dojam da je jedino HDZ jučer ruke dizao s uvjerenjem. I žaljenjem što ovaj dugokuhajući i nikad skuhani projekt – naravno i opet političkom odlukom kao i kad su oni bili na vlasti – ide van snage.

Eto zašto deja vu. Jučer uistinu nismo čuli ništa novo.

Ivona Ćirak /ilustracija O.F.