Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević otkrio je prije par dana zanimljiv povijesni dokument, odnosno najstariji spomen luke Ploče i to s kraja 14.stoljeća.

Oglas

“Matej sin Maroje Pripičeva s otoka Koločepa sklapa ugovor sa Milčom iz Novog Brda prema kojemu bi Matej trebao sa svojim brodom stići iz Dubrovnika u luku Ploče, pri ušću Neretve (ad quedum locum dictum la Ploca que est in fluminis Narenti) te tamo ukrcati oko 600 komada sitne stoke i škopaca te manju količinu drva.”  – stoji u dokumentu nastalom 6.studenog 1387. , a koji se danas čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Ploče imaju vrlo “bogatu” povijest promjena svog imena, prvo je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije promijenjeno ime u Aleksandrovo, po kralju Aleksandru I. Karađorđeviću i to ime se održalo do Drugog svjetskog rata, i talijanske okupacije, kada Aleksandrovo postaje Porto Tolero (tal. luka za prekrcaj, a što je banalna istina, jer im je služila za ukrcaj sirovina iz Bosne prema Italiji). Krajem rata 1945. vraćeno je izvorno ime, Ploča. Grad je od 1950. do 1954. godine, te od 1980. do 1990. nosio ime Kardeljevo po jugoslavenskom političaru, Slovencu Edvardu Kardelju. U međuvremenu od 1954. do 1980. prvi put se uvelo ime Ploče, dakle množina prvotnog naziva, koje se vraća u počecima osamostaljenja Republike Hrvatske, već 22. studenoga 1990. godine – podsjeća Morski.

Ploče su danas mali moderni lučki gradić na ušću Neretve u Dalmaciji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U Pločama živi nešto više od 6500, u široj okolici oko 11000 stanovnika. Područje grada obuhvaća i naselja: Baćina, Banja, Komin, Ploče (Stablina, Birina i uže gradsko područje), Peračko Blato, Plina Jezero, Rogotin, Staševica i Šarić Struga. Okosnica ekonomije grada je teretna morska luka, nakon Rijeke, druga po količini prekrcaja u RH.

M.D. / foto Grad Ploče