Naš temat koji smo otvorili s poražavajućim brojkama o izostanku interesa za medicinskim područjem u polju srednjeg i visokog obrazovanja, a nastavili s pričom sa studenticom medicine Mihaelom Kotarac, ide dalje. Glavna protagonistica naše nove priče je 18-godišnja Laura Vulić iz Tučepi, studentica Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, koja se odlučila za sestrinstvo.
Laura ide za višu medicinsku sestru zajedno s još 50-ak djevojaka s područja naše županije i što dalje odmiče sa studijem, sve je sretnija i sigurnija da se baš time želi baviti. Danas je rijetkost da mladi izabiru zvanje medicinske sestre, a osobito s područja ljetovališta kao što su to turistička mjesta na Makarskoj rivijeri, što nam je uostalom potvrdio i dr.Marko Rađa, ravnatelj županijskog Doma zdravlja. Kod nas se živi od turizma i upravo ludošću se smatra odabrati poziv koji ne jamči ni med ni mlijeko, niti laku lovu, a bogme, kako to vidimo u ovim pandemijskim vremenima, niti društveni ugled. Zašto onda Laura studira za višu medicinsku sestru?
– Ja na to gledam kao izrazito plemenit i human posao i to želim svim srcem raditi jer u to ulažem i svoje emocije i svu strast. Nažalost, kad me ljudi pitaju što studiram i ja im kažem sestrinstvo, znate kakve komentare dobijem? Da ću ljudima brisati stražnjice! Ja na to kažem kako je sve to stvar percepcije. Možete na to gledati s te strane kako neće biti ugodno gledati kako ti netko umire na rukama, stavljati nekome kateter, ili nešto treće. Ali moja filozofija je da sve to radiš da olakšaš nekome i da mu pomogneš. Zato sam i izabrala ovo zvanje. Bile su mi opcije i nešto na znanstvenom području ili dijagnostika, jer sam voljela u školi i kemiju i biologiju, ali prevagnuo je upravo taj moment humanosti prisutan u zdravstvu, objašnjava nam Laura.
Smeta ju što je dosta uvriježeno mišljenje da je uloga medicinske sestre sporedna i gotovo pa degradirajuća.
– To je potpuno pogrešan stav koji potječe iz neznanja i primitivizma. Medicinska sestra je srce bolnice. Ona je uz pacijenta 24 sata dnevno i bez nje ništa ne ide. Osim toga, u svakom zvanju se može napredovati i to je ono što mene motivira. Ljudi očekuju kako je Laura upisala faks i kako će se nakon tih pet godina vratiti. I ja sam to, doduše, na početku mislila, jer sam dosta sentimentalno vezana za mjesto, na kraju krajeva, zato sam i upisala studij u Splitu kako bih bila blizu doma. Mislila sam, kad završim, vratit ću se ovdje, imamo Dom zdravlja, Biokovku…A sad razmišljam drugačije. Zašto bih ja, prekvalificirana, došla raditi u Makarsku?! Mogu specijalizirati za instrumentarku i raditi na operacijama, mogu sutra voditi odjel u bolnici ili recimo Biokovci. Zato se više ne želim ograničavati jer čim se makneš odavde, dobiješ jednu širu i realniju sliku i na kraju krajeva, ako želiš napredovati, ideš tamo gdje to možeš, kazuje Laura.
Sretna je što se makla iz dominantnog “mindseta”, ali pomalo tužna što baš i neće s ponosom reći odakle dolazi. Ne jer se srami nego zato jer smo, kako veli, neambiciozna i inertna sredina s jako puno predrasuda i okrenuta gotovo isključivo materijalnom i kojekakvim statusnim simbolima kao mjerilom uspjeha i zadovoljstva.
– Dosta mi ljudi zna reć da što će mi to kad ću biti na minimalcu. Da će oni završiti marketing, lijepo platiti nekome da napiše završni rad za njih, i imati jednog dana plaću od 2000 eura. Tek kad sam se makla iz te sredine i došla u jedno drugačije okruženje postalo mi je kristalno jasno koliko se u Makarskoj baš sve vrti oko novca i kako ima istine u predrasudama o mojim Tučepljanima, otvoreno će naša sugovornica.
Srčana i ambiciozna Tučepka ima i jednu priču koja ju je emotivno vezala uz bolnicu.
Laura je kao 5-godišnje dijete, zbog ugruška kraj malog mozga, završila u bolnici gdje je provela skoro mjesec dana. Dugo nakon bolničke drame imala je problema sa spavanjem, ali uz bolnicu, čiji je unutarnji život upoznala kao malo dijete, vezuju je i neke lijepe uspomene. Točnije, lik medicinske sestre koja joj je značajno olakšala bolničke dane i odvojenost od roditelja. – Ona mi je tad bila poput sunca i gledala sam na nju kao na drugu mamu. To me je iskustvo sigurno usmjerilo na to da i sama jednog dana budem nečije sunce i da nekome olakšam trenutke u bolnici, kazat će Laura.
Privlači ju hitna pomoć i pedijatrija. – Hitna mi je zanimljiva jer volim adrenalin i nekakva opasna područja, a pedijatrija me zanima jer jako dobro znam kako je to biti dijete u bolnici, za kraj će junakinja naše priče.
Ivona Ćirak /foto privatni album
