Mare Bašković iz Velikog Brda glavna je zvijezda dokumentarnog filma o Velobrdskim ledarima koje ovih dana snima HRT u Velikom brdu i na Biokovu. Naime, ekipa koja radi na snimanju dokumentarca za emisiju Alpe-Dunav-Jadran ovdje je već drugi dan, a u petak će, kako doznajemo, sići u ledenicu Dusa sa speleolozima gdje će snimati prilog. Teta Mare prvi je put zvijezdom zbog svojeg nevjerojatnog iskustva bavljenja ovim danas gotovo pa mitskim poslom, ledarstvom, postala prije tri godine, uoči otvaranja Doma velobrdskih ledara.

Uglavnom, kako doznajemo, 89-godišnja ledarka jučer se nije osjećala dobro zbog stomačne viroze. Međutim, zvala je doktora, primila je infuziju i danas je s novinarima HRT-a odradila dogovoreni intervju.

U nastavku je intervju s ledarkom koji je objavljen prije tri godine u Slobodna Dalmacija.

Oglas

“Jedanput me ubio led, sto san kila leda na svojin leđima nosila u Makarsku. Sto kila čista leda. Otac mi je tija okinut komad leda, ali ja nisam dala. Modrulj je to bio, najboji led. Nisam mu dala da ga kida jer je bila šteta, pa sam taj komad sama nosila – crtica je, živa i upečatljiva, životne štorije Mare Bašković iz Velikog brda, najstarije živuće ledarke koja je pred 70 godina gotovo svaki dan s ocem odlazila u planinu, pomagala mu da se spusti u nekoliko desetaka metara duboku jamu, izvadi led i potom se vrati u grad, prodati taj led mesarima i ondašnjim hotelima.

Bilo je ljeta u kojima se za kilogram leda davalo pet dinara, ali nije svake godine, veli Mare Bašković, bio jednako cijenjen. Ova danas naizgled krhka Vrlobrđanka, čija vas snaga, kako tjelesna tako i mentalna, zapanjuje, nosila je led iz biokovskih ledenica u podnožje planine od svoje 15. godine. Kaže da su joj partizani zbog njene snage i stamena izgleda ukrali godinu dana. Pisali su da je rođena 1932. godine, a zapravo je rođena godinu poslije.

– Šta je meni bilo metit na rame i nosit. Nijedno mi muško nije bilo ravno u kopanju. Jaka sam bila i zvali su me Štandarac. Ukrali su mi godinu dana kako bi me mogli metit na prugu, da iđen u radnu akciju – kazuje Mare koja je zbog svoje golijatske snage skoro svaki dan na leđima nosila po 80 kilograma leda.

Sve tamo do 1958. godine, kada je išla u Australiju, a ledari iz Velikog brda su i dalje otkopavali i nosili led, sve do trenutka kad su se počeli koristiti frižideri, što je bilo tek desetljeće poslije. Nameće se pitanje koju su težinu nosili muškarci kad je Mare zvana Štandarac mogla uprtit 100 kila.

– Muški nisu nosili. Oni bi uprtili na konja ili magare. Moj otac nije ima magare. Ja sam s njim odila i kad nije bilo nikog od drugih ledara, a puno puta smo išli sami nas dvoje – kazuje, kao najnormalniju stvar, 86-godišnja Velobrđanka.