Na nedavnom izboru za Miss Universe Hrvatske čitava je Makarska putem malih ekrana navijala za našu mladu sugrađanku, 19-godišnju Maju Čatlak, koja je natjecanje završila s velikim uspjehom, kao druga pratilja najprestižnijeg izbora ljepote kod nas. Maja je studentica prve godine engleskog jezika, književnosti i pedagogije u Splitu i za nju svakako možemo kazati da ljepota nipošto nije jedini adut s kojim raspolaže –s jedne strane, radne navike iz Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića, koju je napustila kao odlična učenica, prenijela je i u novu sredinu gdje uredno polaže ispite s jednakim tempom i uspjehom. Osim toga, ovu mladu ljepoticu mnogo više od manekenstva zanima književnost, pisanje i volonterski rad – tako je je 2018.godine bila proglašena najboljom volonterkom grada Makarske, a dobrotvornim radom nastavila se baviti i nakon odlaska u Split, gdje volontira kao ‘teta pričalica’ na Dječjem odjelu tamošnjeg KBC-a.

Proteklih je nekoliko dana Maja Čatlak provela u rodnom gradu što je bila izvrsna prilika da je u ugodnom razgovoru predstavimo domaćoj javnosti.- U srednjoj školi sam bila sigurna da neću ostati ni u Makarskoj, niti u Hrvatskoj, već da ću nakon fakulteta otići negdje ‘vani’. Međutim, kada je krenula priča s fakultetom u gradu koji je udaljen tek 60km, tada sam tek shvatila koliko sam Makaranka u pravom smislu te riječi. O nedostacima našeg grada bi mogli pričati cijelo popodne, od toga da su nas počeli percipirati samo kao mjesto za odmor, do toga da nam kronično nedostaje kulturnih i sličnih sadržaja, možemo nabrajati u čemu smo sve osiromašeni, međutim nije sve baš tako. Evo upravo danas sam snimala fotografije za potrebe skorašnje biblioteke u šumi i moram se pitati, pa gdje to ima osim kod nas. Volim Makarsku i to se nikada neće promijeniti – priča nam Maja Čatlak

Kao i mnoge djevojke, svojedobno se okušala i u manekenskim vodama, no ubrzo je odustala od ozbiljnijeg bavljenja takvim poslom.

– Manekenstvo je ne samo lakši put, nego i vrlo prolazna stavka zbog čega mi nikada ne bi palo na pamet posvetiti se isključivo tome. Jednostavno volim učiti, volim edukaciju i zahvalna sam što sam, s jedne strane, imala roditelje koji su me podržali da se razvijam u kojem god smjeru želim, ali imala sam i odlične profesore uz koje je bilo vrlo lako zadržati ljubav prema učenju.
Koliko se god sada može činiti da živimo u vremenu u kojem diploma nije najpotrebnija stvar, to jednostavno nije točno. Za mene diploma neće biti samo dokaz da sam završila fakultet nego plod upornosti, kontinuiranog učenja i rada. Inače, još sam se s 15 godina počela bavila manekenstvom, međutim raskrstila sam jer su mi kazali da sam – debela. Bilo mi je u jednom trenutku rečeno ‘Ti buš ovo ljeto jela samo zrak’ što mi se nije svidjelo pa sam odlučila raskrstiti s time – dodaje mlkada Makaranka, kazavši kako je osnovna razlika između manekenstva i natjecanja za Miss Universe u tome što potonje daje priliku pokazati da ljepota ne mora biti samo stvar vanjštine.

Kako će priznati, za prijavu na izbor odlučila se zbog svoje nepopravljive znatiželje i ponosna je na što je završila među tri najljepše djevojke, a za krunom Miss Universe, kaže, ni malo ne žali.- U slučaju da sam pobijedila, obavljala bih sve svoje dužnosti kao Miss Universe, kojih stvarno ima dosta, međutim posvetila bih se tome. Zasigurno bih probala što uspješnije završiti prvu godinu na fakultetu, bila bih spremna za to da pauziram drugu godinu, ali generalno bih sigurno ostala kakva sam bila – samo s krunom. Međutim, malo mi je glupo koristiti izraze poput ‘pobijediti’ ili ‘izgubiti’ jer sigurno nisam izgubila ništa. Dapače, mnogo toga sam dobila i mislim da sam se stvarno prikazala u dobrom svjetlu – dodat će 19-godišnja Maja.Upitana za planove o budućnosti, Maja Čatlak kazat će da se pri upisu na fakultet nije vodila idejom o stalnom poslu i dobroj plaći jer bi u tom slučaju sigurno upisala nešto drugo.

– Smatram se dinamičnom osobom, svestranom i uistinu me mnogo toga zanima. S jedne strane, voljela bih s diplomom iz engleskog jezika i književnosti, te upoznavanjem cjelokupne dječje psihe, raditi za dobrobit djece, ne samo u Hrvatskoj nego i negdje u inozemstvu, primjerice za UNICEF. Veliki san mi je posjetiti Afriku, koja za mene simbolizira mnogo toga, te tamo pokušati pomoći ljudima i prije svega djeci, raditi na edukaciji mladih u mjestima gdje nema škola i gdje znanje nije tek tako dostupno. Voljela bih, s druge strane, biti i turistički vodič i voditi maturante po svijetu, i nekako bih time ispunila svoje snove. Nadam se da ću sve to uspjeti postići do 30.godine i onda se polako smiriti i pronaći nešto stalno – priznaje mlada Makaranka.

O.Franić