Vjerojatno sa svakom školskom godinom netko ili nekakav slučaj aktualizira (još jednom) pitanje školskih ocjena, točnije, sve je evidentnije da iz godine u godinu, sve više, imamo poplavu petica. Prošlog tjedna pisalo se o tome i u nacionalnim medijima, a mi smo odlučili provjeriti kakva je statistika kod nas.
Prema podacima iz 2019.godini, u obje makarske osnovne škole imamo čak 60,6 posto odlikaša. Dakle samo četiri učenika osnovne škole od njih deset nema prosjek odličan. Još je nevjerojatniji podatak da svaki treći učenik ima prosjek 5:0, što su nekad imali samo najizvrsniji.
O čemu se radi i kako tumače ovaj trend prisutan već jako dugo u hrvatskom školskom sustavu, pitali smo Maricu Garmaz, psihologinju Osnovne škole Stjepana Ivičevića.
– Posve je jasno da se forsira izvrsnost i visoki rezultati za koje je upitno koliko su u skladu s našim mogućnostima. Međutim, ja bih to stavila u kontekst vremena u kojem živimo, koje obilježavaju patološke tendencije s potrebom da se u svemu bude izvrstan i čak savršen. Uza sve to, na koncu, nije lako ni roditeljima odgajati, ni učiteljima podučavati, niti djeci odrastati. Sve se to naravno odražava na anksioznost, jer naše biće nije u prirodnom okruženju, naše biće uz ovakve nametnute trendove ne dobiva mogućnost ni za normalni razvoj niti može zadovoljiti svoje potrebe, komentirala je Garmaz.
Pitali smo ju primjećuju li povećanu anksioznost kod djece u učionicama.
– Naravno! Sve je više djece koju muči anksioznost, doduše, djeca se i lakše javljaju kad imaju problem. Vrlo često imamo prisutne nekakve zdravstvene tegobe kod djece, da bi se na kraju ispostavilo da je u bazi stres i teškoće s prilagodbom. Sve se, a ne samo škola o uspjeh u školi, konstantno stavlja pod nekakvu lupu i stvara se jasan okvir kako bi nešto trebalo biti, što nikako nije dobro za dječji razvoj. Pritisak sve više raste; nekad bi se on osjećao samo u završnim razredima osnovne škole, ali sad to vidimo i u nižim razredima osnovne. Manji osnovci već govore o upisima u srednju školu, već su zabrinuti i općenito jako teško prihvaćaju ocjenu nižu od 5 ili 4. Mi uvijek pokušavamo ukazati na to da je ocjena samo nekakav putokaz, kazuje Garmaz.
Dodat će kako djeca imaju sve manji kapacitet za nositi se s različitim oblicima frustracije te kako je u svemu tome dobro da su roditelji sve uključeniji kao partneri.
– Zajedno ćemo lakše prepoznati osobne interese i kapacitete djece. Pri tome je važno znati da je proces učenja ujedno proces nailaska na prepreke i teškoće, te suočavanje s njima. Najvažnije je prihvatiti, iako cijelo naše društvo pokazuje kako nam je teško prihvatiti sliku o sebi samima, veli psihologinja.
Ističe kako je važno poticati djecu i na strukovna zvanja, jer tamo djeca mogu steći izvrsna znanja i vještine. Izbjegavanje strukovnih škola je, naime, još jedna od nuspojava forsiranja odličnih ocjena, jer učenik, ako ima interese i sposobnosti, može biti izvrsniji u nekom strukovnom zvanju nego netko tko je u širokom luku zaobišao obrtničku školu kako bi se na koncu utopio u masi prosjeka.
Ivona Ćirak /foto MD
