Tri gradnje iznad Makarske, kuća na zapadnom ulazu u zaselak Gojaci u Velikom Brdu, Crkovno u Makru i kuća u zaseoku Srzići u Kotišini, osobito su interesantne u pogledu većeg broja uklesanih križeva na njima. Prva ima 12 križeva na jugozapadnom zatvorenom pročelju, dok ih je na istoj strani gradnje u Makru uklesano 8, iako na njenoj pristupnoj strani. I na ulaznom licu kuće u Kotišini uklesano je i urezano 10 križeva. Gradnje su zahvalne za isticanje posve različitih poticaja za uklesavanje ovih simbola, od njihovog apotropejskog ili zaštitnog karaktera do oznaka u primjerima svakodnevnice istrgnute od zaborava.Brojnost križeva na zatvorenom pročelju kuće na zapadnom ulazu u Gojake u Velikom Brdu zahvalno je dovoditi u vezu s liminalnim, graničnim prostorom. Kuća je položajem upravo na granici između naseljenog i nenaseljenog područja. Pomisao o graničnom prostoru podupiru i urezani te oslikani križ na pročelju nasuprotne kuće, koje također nije ulazno. Dakle, križevi na objema gradnjama nalaze se na licima uz sami prolaz koji je ujedno predstavlja i ulazna vrata u zaselak. Križ, također oslikan crvenom bojom, u tjemenu je luka vratiju kuće na jugozapadnom ulazu u zaselak. I sjeverozapadna zabatna strana

1. Križevi na zidu kuće na zapadnom ulazu u Gojake u Velikom Brdu (fotografija: Marinko Tomasović)

najsjevernije kuće u Gojacima okrenuta je slobodnom prostoru te se urezivanje križa na njoj također može dovoditi u vezu liminalnog ili graničnog prostora. Datacija križeva u Gojacima obuhvatila bi vrijeme od 19. st. do prve 20. st., pri čemu su raniji oni uklesani u zid kuće na zapadnom ulazu. Upravo ovi križevi, vrlo rustični i bez većih oblikovnih odstupanja, upućuju kako su načinjeni u kraćem vremenskom razdoblju. Na pitanje zbog čega je upravo na ovom zidu kuće načinjeno toliko križeva, osim što se nalazi na graničnom prostoru, odgovor bi pružilo ono što se uspjelo doznati o namjeni gradnje. Njeno prizemlje služilo je za štalu, te su vjerojatno križevi na njenom zatvorenom prizemnom zidu uklesani u trenutku iznenadne bolesti ili pomora stoke. Štale su u poznatim vjerovanjima također bile usmjerene djelovanju zlih moći nadnaravnih bića, te se i u tom smislu može protumačiti gotovo hitro nabacivanje križeva kao apotropejskih simbola.

Crkovno u Makru – župna gradnja korištena i za bogoslužja i vjenčanja

Crkovno u Makru, današnji Dom, položajem uz sjevernu stranu groblja s crkvom sv. Ivana Krstitelja, služila je kao župna kuća s dvodijelnom konobom u prizemlju. U njoj su do Drugog svjetskog rata, u vrijeme radova na crkvi, na katu obavljana bogoslužja i vjenčanja, a za tu potrebu su kao oltari služile dvije niše u zidovima prostorije. Crkovno je objedinjavalo sakralnu i prizemnu gospodarsku namjenu. Stoga križevi na ovoj gradnji nisu imali apotropejski karakter, već su načinjeni u svrhu blagoslova ili kao oznaka neformalne posvete prostorija u kojima su čuvani prihodi crkvene župe. Vjerojatno je dio križeva uklesan u pogledu njene sakralne uloge, kao oznake crkvenog objekta, možda i u okviru običaja vezanih za vjenčanja u njoj.

Simboli kao vid šale ili zaštita od Drugoga?

Osjetljivija je za razmatranje kuća u kotiškim Srzićima, na čijem je ulaznom jugozapadnom pročelju načinjeno 10 križeva. Sveukupno uzevši teže ih je dovoditi u vezu s liminalnim ili graničnim prostorom, neovisno što je uz rub vanjskog okvira ulaza u kuću uklesan dorađeniji križ s trokutasto proširenim završetcima hasti, kao jedne od oznake bližih liminalnih mjesta. Ipak, u takvom zauzimanju nije moguće sagledavati cjelokupnost križeva. Naime, kuća je podignuta na istočnom kraju niza gradnji okrenutih ulazima na istu stranu i uz koje vodi uska komunikacija kroz zaselak. Ako bi njihova otvorenost prema nenaseljenoj strani upućivala na liminalni prostor, bilo bi logično očekivati potvrde uklesavanja simbola i na pročeljima preostalih kuća. Međutim, oni nisu evidentirani unatoč tome što imaju istaknute

2. Antropomorfni križ na zgradi Crkovno u Makru (fotografija: Brankica Pejković)

uglove s međuprostorom između njih. Indikativno je i to što su križevi uklesani u prizemnom dijelu namijenjenom za konobu i desno kuhinju, a ne i na stambenom katu. Ako je križ uz ulaz imao i apotropejsko značenje zbog čega su dosta nemarno, a i brzopotezno, grafitno urezivani oni bočni? Je li se radilo o iskazu nekog traumatskog iskustva ili u memoriji kakvog posve zagubljenog obiteljskog ili zavjetnog običaja? Je li možda do urezivanja križeva došlo u trenutcima vjerskog zanosa ili se tim putem tek dalo oduška svakodnevnoj dokolici? Tome je donekle podudarno duhovito tumačenje kojega sam čuo kazivanjem starijeg mještanina na licu mjesta, iako njemu, kako veli, križevi do tada nisu bili poznati. Prema njegovom kazivanju križeve su najvjerojatnije uklesale vrlo pobožne obitelji Srzića iz susjedstva, jer se u toj kući oko 1920.-1925. godine priženio pravoslavac Petar Milković iz Vrlike te zasnovao obitelj. Pridošlica je, kao pojar i filanc, imao stanoviti ugled u selu, a isticao se druželjubljivošću i živim pripovijedanjem kojim je oko sebe osobito okupljao mlađe. Kao takvog sjeća ga se i kazivač, čije je objašnjenje o razlozima uklesavanja križeva vrlo zanimljivo. Prema njegovom uvjerenju njih su

3. Križevi na kući u Srzićima u Kotišini (fotografija: Marinko Tomasović)

načinili susjedi kao vid šale, putem koje su htjeli “pokrstiti” pridošlicu. Kazivač ne cilja na mogućnost da je uklesavanje križeva predstavljalo konfesionalnu provokaciju. Neovisno, ako ima istinitosti u iznijetim motivima koji su navodno potakli uklesavanje križeva na kući, a koje ne treba a priori odbaciti, tada se uistinu može govoriti o simbolima koji značenjem upućuju na svojevrsnu zaštitu od Drugoga (drugačijeg). Etno-konfesionalna determinacija također je prisutna u narodnim vjerovanjim, a je li pri tome “šala” tek zadržana u namjeri bezazlenog isticanja religijske različitosti ili je imala i dublje konotacije u smislu ukazivanja na (vjerojatno) neprakticiranje vjere udomaćenog pravoslavca (možda i nemogućnosti za to u čisto katoličkom selu kakva je bila Kotišina), čime je i sama sredina mogla biti “provocirana”, danas je uistinu teško razlučivati. Svakako, razloge stanovitog nepovjerenja prema pridošlici, uz koji možebitni povod, moguće je naslutiti i u prirodi njegovoj javnog zanimanja. S većom sigurnošću ipak se može uzeti kako stilski dorađeniji križ uz rub vanjskog okvira ulaza u konobu nije uklesan u isto vrijeme kada i preostali, te je raniji od oko 1920. godine.

Piše Marinko Tomasović

MARINKO TOMASOVIĆ : SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I NJENOG RUBNOG PODRUČJA
Foto: Duje Antonini

Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe. Za Makarsku danas autor u nekoliko nastavaka iznosi pojedine sastavnice svoje studije, najvećim dijelom nastale kao rezultat sistematskog terenskog pregleda i dokumentiranja u Makarskoj, te selima Veliko Brdo, Makar i Kotišina, započetog u jesen 2018. i dovršenog u proljeće 2019. Ovom prilikom izostavljena je znanstvena aparatura pozivanjem na literaturu u bilješkama, ali i na neobjavljene rukopise te arhivske podatke, o čemu će se zainteresirani moći informirati u knjizi.

U sljedećem nastavku:VI. PRIMJERI POVEZANOSTI OSOBA S IZRADOM SIMBOLA

Prethodno:

MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I NJENOG RUBNOG PODRUČJA (IV) Simbol pentagrama čuvao je blago i djecu, štitio od mòre, groma i vremenskih nepogoda

Pentagram, u narodu poznatiji kao Salamunovo slovo, kao simbol raširen je na tlu zapadne Europe još od drugog tisućljeća prije Krista. U srednjem i novom vijeku, osim u magijske i druge svrhe, preuzet je i u značenju kršćanske simbolike pet Kristovih rana. U hrvatskoj likovnoj umjetnosti najistaknutiji je pentagram na pluteju iz 11. st., reutiliziranom […]

0 comments

MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I NJENOG RUBNOG PODRUČJA (3) Simboli na mlinicama (vodenicama) u Vepričkom potoku i Čugeljevoj mlinici

Mlinice, osobito vodenice, kao i raskrižja puteva povezuju se s fantazmagoričnim i nadnaravnim, stravinama ili plašinama. Proizvodnja u njima odvijala se i noću, kada su protok vode i klepetanje mlinskog stroja budili osjećaje nesvakidašnjeg i straha. Uopće, prometna su, “nečista” i “prevratnička” mjesta čiji su vlasnici prenositelji i sljedbenici srednjovjekovnih heretičkih učenja, a u njima […]

0 comments

PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (2): Simboli načinjeni u zaštitne svrhe

Uklesavanje simbola na gradnjama starih gradskih jezgri istočnog Jadrana dugo se tek uopćeno i najusputnije navodilo, naglaskom na njihov apotropejski ili zaštitni karakter. Takva su shvaćanja još početkom 20. st. zastupljena u okvirima etnologije, kada se za Poljica taksativno navode brojni motivi, od simbola i ljudskih glava do predmeta i životinja uklesanih na težačkim kućama. […]

0 comments

PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (1): Simboli u gradu i biokovskim selima od 17. do 20. st. odraz su vjerovanja u nadnaravne zle sile

Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja Makarska. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe, a za portal Makarsku danas autor […]

0 comments