Pentagram, u narodu poznatiji kao Salamunovo slovo, kao simbol raširen je na tlu zapadne Europe još od drugog tisućljeća prije Krista. U srednjem i novom vijeku, osim u magijske i druge svrhe, preuzet je i u značenju kršćanske simbolike pet Kristovih rana. U hrvatskoj likovnoj umjetnosti najistaknutiji je pentagram na pluteju iz 11. st., reutiliziranom za krsni zdenac splitske katedrale. Zaokrenuti pentagram otisnut je na naslovnici De institutione bene beateque vivendi…(1506.), glasovite knjige Marka Marulića, kršćanskog, humanističkog i renesansnog pisca, tiskane u latinskom izvorniku 1540. u njemačkom Solingenu.

Pentagram pripada simetričnom obliku kao specifičnoj oznaci apotropejskih simbola, a uopće je široko korišten u srednjovjekovlju i novom vijeku, ucrtavanjem ili urezivanjem, u obrani od manifestacija zlih sila, đavla i vještica, ali i na oružju. I u kontekstu tradicijske kulture na prostoru Hrvatske, nailazimo na različite oblike korištenja tog simbola. Oni ukazuju na vjerovanja u njegovu snažnu zaštitničku moć. Pentagramom se štitilo blago, ali i djeca, jednako kao što je bio učinkovit u zaštiti od mòre, groma i drugih vremenskih nepogoda, ucrtavanjem i oblikovanjem njegovog lika pokretima prsta u zraku. Sačuvano je sjećanje na dječju igru u breljanskim Medićima još 60-ih godina 20. st., u kojoj se prstom prelazilo preko pentagrama nastojeći ne ponavljati isti pokret.

1. Ugaona kamena greda s pentagramom na mrtvačnici u Makru (fotografija: Marinko Tomasović)

Značenje njegovog uklesavanja i na gradnjama u Makarskom primorju odraz je osobite popularnost pentagrama tijekom 19. st. U to vrijeme osobito je raširena njegova apotropejska primjena označavanjem uz vrata i prozore seljačkih kuća diljem Europe. Učestala je primjena Salamunovog slova i u pučkoj medicini, na koju ponajviše ukazuju sačuvane ljekaruše. U Karlobaškoj ljekaruši, pisanoj na izmaku srednjeg vijeka 1603. godine, kao ekvivalenti križeva jednopotezno su nacrtana tri pentagrama na kraju uvodne molitve, dok su dva prikazana u svojstvu likovnog objašnjenja znaka kojim će se (ucrtanim na tri lista bršljana) za stolom provjereno razotkriti kradljivac. Dakle, u njima je, u okvirima neiskustvene medicine, istaknuta uloga znaka češće u razini magijskih savjeta. Za prostor Makarske biskupije takvi su postupci sadržani u djelu fra Luke Vladmirovića Likarije priprostite iz 1775. godine. U njemu se veli kako se Salamunovo (Salomunovo) slovo koristi, zajedno s križem i napisom i. n. r. i., od strane redovnika (franjevca) kod liječenja bolesnika od plamca (groznica).

Pismo Inkviziciji makarskog svećenika Ivana Josipa Pavlović Lučića 1781.

Takva popularnost Salamunovog slova u širokim narodnim masama nesumnjivo je i navela uglednog makarskog svećenika i kanonika Ivana Josipa Pavlović Lučića da 1781. godine napiše pismo sudu Svete kongregacije, odnosno Inkvizicije, u kojemu iznosi primjedbe o njegovom korištenju u Makarskoj biskupiji. Pismo na latinskom jeziku, pohranjeno u Nadbiskupskom arhivu u Splitu, potpisano je imenom makarskog biskupa Fabijana Blaškovića, ali sve je pisano Pavlović Lučićevom rukom. U biti, pismo je koncept koji je biskup mogao odobriti i poslati kao svoje, a pitanje je je li to učinio. U njemu Pavlović Lučić, uz primjere korištenja Salamunovog slova, konstatira


3. Pentagram s gradnje u breljanskim Medićima (fotografija: Marinko Tomasović)

kao osnovni problem korištenja ovog simbola to što se od njega očekuje učinak koji on ni po svojoj naravi, ni po božanskoj uredbi, niti po odredbi ili odobrenju Crkve ne može izvesti. Njegovo upisivanje bolesnicima, kao i uporabu u druge svrhe, Pavlović Lučić smatra praznovjernim i posve suvišnim dodatkom u molitvama. Osobito je zanimljivo što piše kako Salamunovo slovo dopuštenim smatraju i promiču pojedini redovnici, čime i objašnjava raširenost njegove uporabe. Ipak, za njih svejedno veli kako su izrazite pobožnosti i učenosti, pri čemu je mogao pomišljati i na fra Luku Vladmirovića.

Pentagram (Salamunovo slovo) u Makru kao vid zaštite od povraćenih duša

U Makru iznad Makarske uklesan je na prednjem licu rubne kamene grede grobljanske mrtvačnice pentagram ili Salamunovo slovo, vel. 7,5 x 7,5 cm.
Izuzetan je i u pogledu sačuvane predaje o njegovom značenju, putem koje se doznaje kako je označavao mjesto ukopa nekrštene djece. Za pentagram se govorilo kako predstavlja “židovsku” zvijezdu. Predaja kako je pentagram na mrtvačnici u Makru označavao mjesto ukopa nekrštene djece bila bi prihvatljiva u pogledu nekih primjera korištenja ovog simbola, osobito u shvaćanju kako duše nekrštene djece vječito lutaju limbom te uznemiravaju žive, dakle kao potencijalno “opasne osobe”. Ipak, ne čini se vjerojatnim da je kamena greda s pentagramom označavala mjesto pokopa nekrštene djece. Njena veličina i pravilan oblik, dužine 0,72 m i širine 0,15 m, za to nisu bili prikladni. Uostalom, takvi ukopi, položajem navodno unutar grobljanske ograde, moglo su biti poznati tek lokalnom stanovništvu. Može se zaključiti kako je pentagram ili Salamunovo slovo uklesan prilikom gradnje mrtvačnice ranije od 1835. godine, nesumnjivo kao apotropejski simbol. Najvjerojatnije je imao namjenu zaštite umrlog od zla osobito prilikom odlaganja pokojnika u mrtvačnici uoči ukopa. Običaj takvog čuvanja umrlog u Makru, nestao tijekom prve četvrtine 20. st., bio je vezan

2. Pentagram na mrtvačnici u Makru (fotografija: Marinko Tomasović)

za obitelji slabijeg imovinskog stanja kojima nije bilo moguće u svojim kućama osigurati okupljanje ljudi kod žalovanja i bdijenja. Donekle sličan vid zaštite pretpostavio se i u slučaju pojave ovog simbola na uzglavnicama mirila južnog Velebita i Bukovice. U konačnici, kao čuvar reda pentagram u Makru i doslovno je okrenut groblju kao cjelini, uključujući i zapadniji položaj gdje su pokapana nekrštena djeca, čime bi predstavljao i simbol opće zaštite umrlih.Značenje pentagrama u Makru zastaje, dakle, u okvirima kulta mrtvih. Iako nije učestalije zastupljen u iznimno bogatom repertoaru simbola i motiva na kasnosrednjovjekovnim grobnim spomenicima 14.-15. st. istočnojadranskog prostora i njegovog zaleđa bio je omiljen simbol na ranijim nadgrobnim spomenicima u Portugalu, osobito kod templara u 12.-13. st.

Pentagram u Makru zanimljiv je i u pogledu naknadne intervencije kojom je preko njega smeđom bojom označen križ. Križ je uklesan, iako istovremeno sa znakom, unutar pentagrama u Brelima, što bi u slučaju simbola u Makra ponajprije upućivalo na intervenciju kojom se tek imalo podcrtati njegovo kršćansko značenje u vremenu kada se već gubilo razumijevanje njegove simbolike. Manje je vjerojatno kako je potaknuta uvjerenjem da se radi o komunističkom simbolu, pri čemu se doslikavanjem križa htjelo “neutralizirati” takvo značenje. Da je kojim slučajem postupak bio motiviran tim razlogom, tada se križ vjerojatno ne bi oslikao pravilno u širini pentagrama i poštujući njegovu gornju točku, već bi se prije oblikovao nemarno, hitrim potezima preko njega.

Piše Marinko Tomasović

SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I NJENOG RUBNOG PODRUČJA

Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe. Za Makarsku danas autor u nekoliko nastavaka iznosi pojedine sastavnice svoje studije, najvećim dijelom nastale kao rezultat sistematskog terenskog pregleda i dokumentiranja u Makarskoj, te selima Veliko Brdo, Makar i Kotišina, započetog u jesen 2018. i dovršenog u proljeće 2019. Ovom prilikom izostavljena je znanstvena aparatura pozivanjem na literaturu u bilješkama, ali i na neobjavljene rukopise te arhivske podatke, o čemu će se zainteresirani moći informirati u knjizi.

U sljedećem nastavku: V. RAZLOZI UKLESAVANJA VEĆEG BROJA SIMBOLA NA POJEDINIM GRADNJAMA

Prethodno:

MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I NJENOG RUBNOG PODRUČJA (3) Simboli na mlinicama (vodenicama) u Vepričkom potoku i Čugeljevoj mlinici

Mlinice, osobito vodenice, kao i raskrižja puteva povezuju se s fantazmagoričnim i nadnaravnim, stravinama ili plašinama. Proizvodnja u njima odvijala se i noću, kada su protok vode i klepetanje mlinskog stroja budili osjećaje nesvakidašnjeg i straha. Uopće, prometna su, “nečista” i “prevratnička” mjesta čiji su vlasnici prenositelji i sljedbenici srednjovjekovnih heretičkih učenja, a u njima […]

0 comments

PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (2): Simboli načinjeni u zaštitne svrhe

Uklesavanje simbola na gradnjama starih gradskih jezgri istočnog Jadrana dugo se tek uopćeno i najusputnije navodilo, naglaskom na njihov apotropejski ili zaštitni karakter. Takva su shvaćanja još početkom 20. st. zastupljena u okvirima etnologije, kada se za Poljica taksativno navode brojni motivi, od simbola i ljudskih glava do predmeta i životinja uklesanih na težačkim kućama. […]

0 comments

PIŠE MARINKO TOMASOVIĆ: SIMBOLI I OZNAKE NA STARIM GRADNJAMA MAKARSKE I RUBNOG PODRUČJA (1): Simboli u gradu i biokovskim selima od 17. do 20. st. odraz su vjerovanja u nadnaravne zle sile

Uskoro izlazi iz tiska knjiga Urezani i uklesani simboli na arhitekturi Makarske i njenog rubnog područja autora Marinka Tomasovića, povjesničara umjetnosti i arheologa, ravnatelja Gradskog muzeja Makarska. Ovo djelo, u izdanju Gradskog muzeja i ostvareno sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zamišljeno je u sklopu popratne izložbe, a za portal Makarsku danas autor […]

0 comments