Marko Glučina iz Makarske osvojio je visoko treće mjesto na državnom natjecanju iz matematike, a uopće za predstaviti sebe i svoje znanje morao je prije toga proći nekoliko “filtera” – najprije školsko, pa potom županijsko natjecanje. Petnaestogodišnji Marko si je osigurao sudjelovanje na natjecanju u Zagrebu zajedno s oko 240 ostalih srednjoškolaca iz cijele Hrvatske. – Nakon ovog uspjeha imam i potvrdu, osjećaj da mogu…Puno mi znači da sam uspio – ja iz Makarske – na državnom natjecanju iz matematike, iskreno će Marko koji samo na prvu izgleda kao svaki drugi srednjoškolac.
Opušten je, školi je posvećen ali škola nije centar njegova života, ima uobičajene tinejdžerske hobije poput igranja igrica i baluna, neopterećeno priča o natjecanju…
Od većine tinejdžera razlikuje ga zreli pogled na obrazovanje i učenje, a njegove visoke sposobnosti i postignuća prati i visoka motivacija. S Markom se to nekako sve doima usput, prirodno i neopterećeno, iako se za natjecanje disciplinirano pripremao.
– Prikupljao sam testove od prijašnjih godina, uglavnom sam vježbao te zadatke, od 2022. godine unatrag do 2012. Deset dana trebalo mi je za proći tih deset natjecanja, a dodatno sam s profesoricom Željkom Tulić vježbao zadatke koji su mi bili važni, objašnjava Marko.
Natjecanje mu se činilo kao korisna prilika da pokaže svoja znanja. – Vrijedilo je probati, veli ovaj 15-godišnjak.
Zanima nas što misli o percepciji odraslih da su nove generacije, jako vezane za moderne tehnologije, manje spremne prionuti ozbiljnijem poslu jer su naviknuti na brze odgovore, brza rješenja i nenormalan protok informacija.
– Neki jesu, neki nisu…Uspjesi su pokazatelj koliko tko radi, iako svatko ima svoje potrebe i količinu vremena, nekima je potrebno više, nekima manje, veli Marko.
Učenik prvog razreda gimnazije vidi se u budućnosti kao fizičara na nekom institutu. Prije toga planira upisati i završiti FER. – Nakon toga ću vidjeti, ali zanima me znanost, zanima me fizika, veli Marko.
Za sada se uspije dobro organizirati na način da mu ne pati ni škola, ni društveni život ni hobiji.
Je li ti Makarska nekad premala i pretijesna?
– Makarska mi je za sada super, profesorica je zaista odlična, a osim toga, imamo izvanškolske aktivnosti, tako da ipak ima sadržaja. Ponekad idem i u Split u Centar izvrsnosti, program koji idu nadarena djeca iz županije. Ima više programa, iz prirodoslovlja se rade eksperimenti iz biologije, fizike i kemije, ima matematika i nove tehnologije gdje se radi na informatici, objašnjava Marko.
Osim iz matematike, ove je godine branio boje Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića i svojeg grada i na dva županijska natjecanja, iz fizike i kemije. Iz fizike je osvojio visoko drugo mjesto.
Slobodno vrijeme provodi s prijateljima, i u šetnjama gradom Makarska im se pokaže previše istražena i poznata. – Obiđemo sve lokacije, od Svetog Petra i Osejave, rive, uvijek se vrtimo oko istoga. Želimo nekad nešto drugo, ali nemamo gdje, pa se natjeramo na đir preko plaže, priznaje Marko kojega čekaju još tri godine Makarske, nakon čega odlazi u drugu sredinu.
Budućnost je za sada daleka, ali Marko ima plan, a iako priznaje da u gimnaziji moraju štošta proći, jasno mu je koliko je znanje važno.
– Ma ja znam da nam dosta informacija koje učimo neće biti važne u životu ili poslu kojim s se budemo bavili, ali isto tako, razvija toliko vještina. Učimo se pisanju eseja, razvijanju govora, vokabulara, izražavanja, kaže Marko.
Pitamo ga smatra li da inteligencija nije dovoljna te da je rad svojevrsno “bildanje” sposobnosti zaključivanja i uopće razmišljanja.
– Da, rad u tome jako puno pomaže. Pa ima dosta pametnih ljudi kojima se samo ne da raditi, umjesto da iskoriste svoj potencijal oni ga trate, veli Marko.
Oni očito nemaju dovoljno motivaciju, što tebi pomaže da svoju zadržiš?
– Da ne završim kao oni, kao iz topa će mladi sugovornik.
Ivona Ćirak /foto privatni album
