Utorak, 19 ožujka, 2024
NaslovnicaRIVIJERAPodgoraMarko Kumrić, dobitnik nagrade za mladog znanstvenika godine: Da mi nije bilo...

Marko Kumrić, dobitnik nagrade za mladog znanstvenika godine: Da mi nije bilo juda, ne bi bilo ni mene kao doktora!

Igranac Marko Kumrić jedan je od pet dobitnika nagrade koje splitsko sveučilište dodjeljuje u kategoriji mladih znanstvenika. 26-godišnji Marko jedini je s Medicinskog fakulteta u potonjoj kategoriji, a medicinu je završio 2020.godine. No ujedno je i jedino ime koje dolazi s Makarskog primorja u svih osam kategorija. U razgovoru s Markom, koji očito gaji veliku strast prema znanosti, ali i sportu, jasno je da mistificiranju nema mjesta; kazat će kako osebujnih i ekscentričnih Baltazara koji sami čine čuda u znanosti nema te skromno dodati kako je presudna – kvaliteta tima. Iako je do sada u kratkom periodu izbacio respektabilan broj znanstvenih članaka i iako je očigledno izuzetno posvećen znanstvenom radu na polju koje ga najviše intrigira, o čemu svjedoči i priznanje sveučilišta, Marko će ipak reći da ga je upravo sport oblikovao i usmjerio. – Da mi nije bilo juda, ne bi bilo ni mene kao doktora, iskreno će mladi Igranac.

O medicini, o znanstvenom radu, judu, svojim Igranima i koječemu drugom smo porazgovarali odmah nakon vrijednog priznanja sveuličišta, a što Marko veli, kakvi su mu planovi, što ga motivira, a što opušta, čitajte u intervjuu.

Dobili ste nagradu splitskog sveučilišta u kategoriji mladog znanstvenika. Možete nam približiti o kakvoj se nagradi radi i na kojim ste poljima bili angažirani?
Sama nagrada dodjeljuje se jednom godišnje, a ne odnosi se isključivo na neki specifični rad koji sam objavio već generalno za moj dosadašnji rad u znanosti u području Biomedicine i zdravstva. Točnije, do sada sam objavio ukupno 21 originalni znanstveni članak i 19 preglednih znanstvenih članaka, a primarni fokus radova mene i mog tima su kardiovaskularne bolesti.

Radite na doktoratu. Na kojem području i što biste od vaših znanstvenih radova/istraživanja istaknuli kao najvrjednije ili vama osobno najizazovnije?
Da, u procesu sam završavanja doktorata, dosljedno mojim drugim radovima, doktorat mi se također temelji na bolesti kardiovaskularnog sustava i to onoj koju mnogi zanemaruju, a kumulativno u svijetu ubije najviše ljudi. Radi se o hipertenziji, odnosno laički rečeno povišenom krvnom tlaku, dijagnozi koju mnogi imaju, ali često zanemaruju i nerijetko smatraju da ide u skladu s godinama. Sam doktorat ima dugo i nezanimljivo ime koje bi zvučalo pretenciozno da ga iznesem, ali može se reć da smo pokušali doprinijeti razumijevanju mehanizama koji su u podlozi razvoja visokog tlaka te djelovanje određenih dodataka prehrani u borbi s istom. Upravo ovo istraživanje smatram svojim najvažnijim doprinosom znanosti do sada, jer osim što će poslužiti da doktoriram, mislim da će isto ponuditi mali, ali ne potpuno nebitan korak u daljnjem rasvjetljenju pozadine ove bolesti. Ne treba se pretvarati da je sad ovo neki veliki rad koji će promijeniti kliničku praksu i donijeti mi Nobelovu nagradu, ali u istog je uloženo mnogo moždanih vijuga, novca i truda pa je i red da se nešto barem donekle korisnog i zaključi.

I možete li reći  što bismo trebali jesti ili izbjegavati jesti, koje dodatke uzimati, a koje ne?U principu su većini ljudi poznate promjene životne navike koje su nužne da bi smanjili kardiovaskularni rizik, čak toliko da su došle na razinu floskule (smršavi, nemoj pušiti, kreći se…), ali nažalost rijetko se kojeg pacijenta može “natjerati” da zaista promijeni životne navike. Najveći paradoks je to što podaci ukazuju da smanjenje tjelesne težine i jutarnja tjelovježba od pola sata snižavaju tlak i smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti (infarkt, moždani udar…) bolje nego ikakav “magični” dodatak prehrani. Ljudi su nekako u vječnoj potjeri za magičnom pilulom za liječenje tlaka, tumora, starosti… a magična pilula su upravo naše životne navike.

Ipak, što se tiče same prehrane, zbilja možemo utjecati na tlak i bez promjene drugih životnih navika. Primjerice, današnja populacija opterećena je prevelikim unosom soli i čak samo izbacivanje dosoljavanja može reducirati tlak za nekoliko milimetara žive (nažalost teško je izbaciti sol koliko treba jer sva industrijska hrana je sadrži mnogo). Nadalje, obični češnjak se pokazao vrlo korisnim u smanjenju tlaka također. Zapravo, obrazac Mediteranske prehrane (puno ribe, malo mesa, blitva, minimalno slatkiša…) već je nekoliko godina zaredom proglašena najzdravijom dijetom u svijetu! Zaključno, u borbi protiv tlaka najvažnije je osvijestiti problem i sam sa sobom sjesti i zaista promijeniti životni stil, jer u konačnici svatko je sam odgovoran za svoje zdravlje.

Gdje se vidite nakon doktorata, koji su vam profesionalni planovi, želje?
S obzirom da ganjam olimpijsku normu za Pariz 2024., nakon doktorata planiram još ostati raditi na Katedri za patofiziologiju sve do OI, a nakon toga planiram krenuti dalje u kliničku medicinu. Mislim da ću ići u istom smjeru kao što sam išao u znanosti, a to su kardiovaskularne bolesti, jednostavno zato što su mi bolesti tog sustava najzanimljivije i najizazovnije, a usput je i zgodno što je kao i važno. Veliki benefit medicine je činjenica da ne morate stati sa znanošću kada radite u bolnicama. Čak što više, mi smo znanost koja je kreirana na eksperimentu, na pokušaju i pogrešci, primjerice, smjernice za dijagnozu i liječenje bolesti koje vodeća medicinska društva izdaju upravo se temelje na rezultatima znanstvenih istraživanja. Stoga, ja se i dalje mislim baviti sa znanošću, ne samo jer mislim da je to pravi put, nego jer ja jednostavno i uživam u tome.

Koliko studenata medicine odluči ići u znanost, postoji li neki podatak ili barem procjena?
Nastavno na prošlo pitanje, bavljenje znanošću ne isključuje kliničku praksu. Neki od naših najboljih liječnika ujedno se i bave istom. Što se tiče isključivog rada na fakultetu mali broj se odlučuje za takav korak. Iskreno, i meni samom je rad na fakuletu dio puta prije rada u bolnici. Generalno, mišljenja sam da značajan problem predstavljaju financije. Rad u primarnoj skrbi i hitnoj službi se više financijski isplati inicijalno, a i mora se priznati da rijetko tko upisuje fakultet medicine, a da ne želi raditi s pacijentima. U tom vidu, moram ipak naglasiti da nisu sva istraživanja na miševima, ja primjerice niti jedan od svojih radova nisam radio na miševima ili mikroskopu, već sam sve radove radio s ljudima. Što se tiče samog rada na fakultetu na početcima radnog vijeka liječnika, prije odlaska u bolnicu/ordinaciju ob. med., mislim da se može dobro isplatiti jer dobijete jedan drugačiji uvid u medicinu. Naime, smatram da je najvažnija lekcija koju te rad u znanosti nauči kritička procjena objavljenih radova, a imajući u vidu da se na temelju znanstvenih radova formira i današnja klinička praksa, smatram da je to korisno za sve liječnike. Posljednjih godina, nešto se više mladih uključuje u znanost, ne u vidu rada na fakultetu, već sudjelovanja u raznim istraživanjima preko bolnice. Ne bih točno ulazio u statistike, ali mislim da generalno sve manje doktora medicine ostaje raditi u službi znanstvenika-predavača na medicinskim fakultetima.

Je li za znanstvenika najvažnija kreativnost, znatiželja ili disciplina? Kakav je omjer u vašem “koktelu” gore navedenog?
Pa iskreno, ne doživljavam sebe kao nekog klasičnog znanstvenika, za mene je znanost više oblik sredstva, nego cilja, a to je biti što bolji liječnik i generalno unaprijediti samu liječničku struku. Što se tiče najvažnijeg, najvažnije je u znanosti imat dovoljno sreće da se okružiš pravim ljudima koji žele i znaju kako raditi znanost, jer “Baltazari” ne postoje u stvarnom svijetu, znanosti u konačnici najviše doprinesu oni koji su formirali i bili dio najboljih timova pa je bilo lako pronać sve tri navedene karakteristike.

Kako u što kraćim crtama, jer znamo da je tema kompleksna, tumačite slab interes učenika s područja Makarskog primorja za studij medicine? Bar tako već godinama tvrde iz Županije, Grada Makarska, uprave doma zdravlja…
Nemam baš dovoljan uvid u broj ljudi koji dolaze na medicinski fakultet s tog područja, ali sumnjam da je razlog manjak interesa, medicina će još dugo godina biti najtraženiji fakultet koji upisuje zaista najbolje đake. Mislim da je razlog čista matematika. Naime, koliko mi je poznato sve je manje djece koji žive na tom području (npr. i ja sam Igranac pa me se nigdje ne “broji” kao takvog), posebno ako ćemo gledati u odnosu na ukupnu populaciju Hrvatske. Stoga, s obzirom da je broj ljudi koji svake godine upiše medicinu relativno konstantan (nekoliko stotina na razini cijele države) i da samo nekoliko posto najboljih učenika može upisati taj fakultet, ne čudi da će sa smanjenjem broja djece biti i manji broj onih koji imaju dovoljno dobre ocjene/ rezultate državne mature da upišu medicinske fakultete. U tom vidu, kad bismo pobrojali ovakve kao ja koji su zapravo s Rivijere, ali su raseljeni, smatram da bismo došli na slične ili veće brojke.

Bavite se i sportom. Koliko vam je to važno, koliko vas je oblikovalo?
Judo je jedna od mojih glavnih odrednica, da mi nije bilo juda ne bi bilo ni mene kao doktora. Razina upornosti i discipline kroz koju te sport izgradi, bez obzira koliko bio dobar u njemu je neprocjenjiva. Što se tiče važnosti, više mi vrijedi jedna medalja s juda nego sve ocjene na fakultetu. Isto tako, smatram da sam u životu postigao puno više time što sam postigao relativno dobre rezultate u judu nego time što sam postao liječnik. Medicinski fakultet u Hrvatskoj završi svake godine 500-tinjak studenata, a ne stvaramo baš svake godine 500 sportaša.

Kako provodite vrijeme u Igranima?
U Igrane je uvijek lijepo doć budući da to misto ima jednostavno najbolje plaže, pa nek’ druga mista kažu što hoće (smijeh). A i hladovina ispod prirodne loze je neprocjenjiva. Uvijek s ponosom mogu reć odakle dolazim. Žao mi je što mala mjesta poput Igrana nemaju bolju reklamu, jer prošao sam pola svita i vjerujte mi da nigdje more i plaže nisu ni blizu igarskim, i drugim plažama na Rivijeri također, pa čak ni na nekim tobože poznatim destinacijama. Nažalost, u Igrane dolazim samo ljeti jer jednostavno nemam vremena, ali kad prestanem s judom vjerujem da ću češće dolaziti odmarati glavu tamo.

 

Koji su vam hobiji, zanimacije, koliko vremena nalazite za to?
Pa i nemam sad neke prevelike hobije, ne znam, nisam sad neki veliki ljubitelj sporta da ću ići gledati utakmice, premda želim početi skakat s padobranom, a što se tiče slobodnog vremena, što uhvatim obično potrošim na druženje s prijateljima, odmaranje glave ili čitam znanstvene radove i knjige o srcu, u tome istinski uživam i uvijek se nađe nešto novo, svojevrsna rupa bez dna.

Prije 20-ak godina sam radila intervju s pok.prof. Adolfom Dragičevićem iz Zaostroga koji je tada iznio ideju kako bi s druge strane Biokova trebao niknuti znanstveni park ako želimo prestati kaskati desetljećima. Jesmo li se u međuvremenu odrekli vizija i prestali vjerovati u znanje kao pokretač promjena, jesu li stvari južnije postale samo tužnije, ili su neke stvari ipak bolje te gajite neki optimizam (mislim na područje Rivijere odnosno Hrvatske)?
Zvučat će čudno, ali ja zaista mislim da je Hrvatska krenula u pravom smjeru. Najbanalniji primjer, u Hrvatsku su sad počeli dolaziti radnici iz brojnih zemalja, očito je da smo onda dovoljno prosperitetni da se isplati u nas doći. U znanstveno-akademskom smislu, mi uvijek mislimo da smo mi lošiji od nekih tamo Nijemaca, Francuza… Ali iznenadili bi se, naši ljudi su u dosta područja jednako dobri ili bolji od njih (dokaz su brojni naši uspješni ljudi u inozemstvu, poput CEO Cleveland Klinike i jednog od najpoznatijih kardiokirurga u svijetu dr Tomislava Mihaljevića). Nadalje, naši fakulteti su, odgovorno tvrdim, teži što se tiče kurikuluma od mnogih europskih, ali problem je kod nas uvijek infrastruktura. Mi smo jednostavno ograničeni resursima, posebno u medicini i drugim znanostima gdje je sve abnormalno skupo. U okviru naših financijskih mogućnosti i postojeće infrastrukture, ja iskreno mislim da smo mi odlični. I šteta da ne budemo još bolji jer nisu ti “stranci” ništa bolji od nas, samo su si bolje posložili sustave.

Ivona Ćirak /foto privatni album

- Oglas -