Savjetovalište Lanterna, od 22.ožujka do 2.travnja, organizira Festival mentalnog zdravlja MentArt. Kao što i samo ime otkriva, glavna ideja festivala je promoviranje mentalnog zdravlja, i to na način da se kroz razne umjetničke žanrove javnosti približi problem osoba s mentalnim teškoćama. Tina Divić, slikarica i profesorica likovne umjetnosti otvara festival izložbom “Mentalna higijena” koja se održava sutra, u Galeriji Gojak, s početkom u 19 sati.
S obzirom da festival, kroz oči, ruke, viziju umjetnika progovara o mentalnom zdravlju, upravo na tu temu razgovarat ćemo, u formi kratkih intervjua, s gostima festivala, a mini-serijal otvaramo s prvom izlagačicom, Tinom Divić.
Od čega se sadrži tvoja mentalna higijena?
Smatram da se mentalna higijena bavi čovjekovom ličnošću, a pošto smo kompleksna bića moja svakodnevna higijena uma se sastoji od puno malih stvari koje miješam i preslažem u neke dnevne recepte koje prilagođavam raznim situacijama u kojima se nalazim.
Bavim se crtanjem, slikanjem, dizajnom i art edukacijom, tom se kreativnom energijom koristim za riješavanje svakodnevnih prepreka. Sezonski vrtlarim, povremeno pokušavam naučiti neku novu vještinu, a na moju žalost najmanje se fizički krećem. Pokušavam biti svjesna i prisutna u svakom trenutku kada primam pozitivnu energiju npr. kroz hranu, dobru knjigu ili film, prirodu, kvalitetan razgovor, odmor ili meditaciju.
Što te čini tužnom i kako se rješavaš tuge (ili kako prolaziš kroz nju dok ne prođe)?
Tugu osjećam, ali se ne etiketiram kao tužna osoba. Rastužuje me nepravda. Svjesna sam da ne mogu kontrolirati nepravdu, a jedino mogu kontrolirati svoju reakciju na nju.
Kakva je tvoja osobna veza mentalnog zdravlja i umjetnosti?
Tema mentalnog zdravlja me zainteresirala još na fakultetu, učili smo o utjecaju terapije kroz umjetnost na pojedine poremećaje i bolesti bilo psihičke ili fizičke.
Primjećujem i dobrobiti bavljenjem umjetnošću na ljudima oko sebe pošto sam većinom okružena kreativnim pojedincima.
Jesi li nekad imala nekakvu krizu u kojoj ti je umjetnost pomogla pročistiti emocije kroz koje si prolazila i kakvi su motivi tad izlazili?
Po prirodi sam anksiozna osoba, intenzivnoj osjećam vizualne, auditivne i olfaktorne podražaje te često radim na smanjenju utjecaja okoline na sebe. Volim biti sama i u tim trenutcima umjetnost, bilo da sam u ulozi promatrača ili proizvođača, me tješi i čini sigurnom, motivi su mi nevažni.
Je li spominjanje mentalnog zdravlja kao takvog u našoj sredini i dalje nešto što upućuje na neki nedostatak, anomaliju; jer ako se ne govori o nečemu, onda toga i nema, a ako se spominje, onda valjda nešto me štima?
“Kad boli zub, svi potrče zubaru. Kad duša boli, radije trpimo bol.”
Ne razumijem takvo ponašanje, a rad na boljem razumijevanju sebe i svojih postupaka samo nam može obogatiti život te obogatiti život ljudi koji nas okružuju.
Zadnjih par godina izbombardirani smo svakojakim negativnim informacijama i osjećajem straha za naše fizičko zdravlje. To je sigurno ostavilo traga na svima nama, ali svaki dan imamo novu priliku raditi na sebi, pa možda i kroz umjetnost.
Ivona Ćirak /foto M.D.
