Misterij nestalog 10-tonskog sidra iz podgorske lučice o kojemu su pisali svi nacionalni mediji nije, kako se čini, posao samo za policiju. Imali bi tu što raditi i Dosjei X, jer po svemu sudeći postoji cijeli niz nepoznatih, gotovo pa ezoteričnih detalja iz ove priče o sidru koje je krasilo podgorsku luku neka tri desetljeća.
Pitanje gravitacije nećemo otvarati, iako je čudno kako je ukrasno sidro teško 10 tona nestalo ispred očiju mještana tek tako. Kao drugo, zakleli bismo da smo slično već negdje vidjeli, ali kao ljudi koji više vjeruju policiji nego svojim očima s astigmatizmom radije bismo tu procjenu prepustili nekom drugom, eto, na primjer, baš policiji.
Osim nove lokacije nestalog sidra nepoznato je i vrijeme nestanka. Je li sidro zbilja nestalo sada, ili ima već najmanje godinu i pol, kako kažu upućeni?
Naposljetku, jedno od pitanja koje se nametnulo nakon naših razgovora s mještanima Podgore jest – je li sporno sidro uopće postojalo? Ili je riječ o deluziji pojedinih Podgorana kojima se dioptrija pred izbore naglo popravila te su uočili da je drugo sidro s rta Ijak zbilja nekoć postojalo, zažalivši gorko zbog njegova nestanka?
Pokušat ćemo rasplesti ovu delikatnu priču o sidru koja se, evo, kazuje u jednako delikatna, ali uvijek prigodna, predizborna vremena.
Početkom 90-tih godina Podgori je to sidro darovao Gojimir Šunde. – Bilo je to 1994. godine kada sam radio u Brodospasu. U splitskom brodogradilištu odložili su na otpad nekoliko starih sidara sa starih brodova. Dozvolili su mi da ih odvedem u Podgoru, a to sam organizirao uz tvrtku Pomgrad koja je tada gradila luku u Podgori. Bila su tu tri sidra, ali ona nisu moja, ja sam ih donio za svoje Podgorane, kao ukras našeg mjesta, rekao je Šunde.
Šunde dobro zna da su kod rta Ijak bila dva sidra, a ne jedno koje smo za naše vizite vidjeli. To kažu i neki drugi Podgorani. Međutim, ima i onih koji se kunu kako nemaju pojma je li sidro zbilja tu bilo ili ne. Jedan od njih je Leo Vela koji je prošao biciklom dok smo, u jugom uskomešanom portu, tražili lokaciju fantomskog sidra. Kaže kako on misli da tog drugog sidra nije niti bilo. Nešto je razgovorljiviji bio šaljivi ribar koji nam nije htio reći ime.
– A kažete da je ipak nestalo sidro? A onda bit će je. E, bila su tri-četiri. Šunde je donija kad je navigava. A šta se priča po Podgori, ne znan, svak svašta priča…A svakako sidra nema, kaže.
Načelnika Antu Miličića nismo imali sreću dobiti na telefon. No okrenuli smo broj njegova savjetnika Branimira Mrkušića.
Kad je to sidro nestalo, zanimalo nas je, jer kako doznajemo od mještana, nestanak datira iz vremena uređenja parkinga na Ijku. Jedno je sidro nakon radova dislocirano par metara dalje. A drugome od tada, navodno, ni traga ni glasa. Iako je teško deset tona.
– Da ja znam kad je nestalo, onda bih bio policija. Niti znam da su sidra bila, a prolazio sam tuda mjesečno bar dva puta. Zanimljivo je da nitko nije o tome govorio prije, nego sad kad izbori, sad su svima jako važna, kazao nam je Mrkušić koji veli kako niti jedno od darovanih sidara nije evidentirano kao imovina općine.
Upravitelj lučice Mario Nola bio je sljedeća “adresa”.
– Ne smijem iznositi ništa, kratko je i odlučno kazao, a mi se na trenutak osjećali da istražujemo nekakvu vojnu tajnu.
Iluziju da se bavimo nešto ozbiljnijim poslima je razbio je poduzetnik Tonči Kurilj Jabuka dvorište čijeg imanja u Gornjim Tučepima krasi sidro, koje podgorskom sidru sliči kao jaje jajetu, osim što je zamjetno više preplanulo.
– Ma ja sam tu priču prvi put čuo jučer putem prema Zagrebu…Gledajte, porijeklo mog sidra se zna. Ja sam radio zapadnu obalu u Splitu prije 10 godina i onaj kamen s rive što su ga htjeli bacit doveo. Radio sam pomorske radove i našao to sidro i onda ga donio, kod mene je tu ima godinu i pol dana…Ja nemam nikakve veze s tim niti želim biti u predizbornoj kampanji bilo koje priče, ispričao nam je Jabuka kojega se već godinama u javnosti povezuje s načelnikom Miličićem budući je građevinski poduzetnik bio angažiran na lijepom broju poslova na području općine.
Kako bilo, sidro je uzburkalo duhove u mjestu, a kao rezultat toga prošlog je petka prijavljena i krađa ukrasnog sidra. Iako, kako kaže policija, niti se zna čije je sidro, niti kad je nestalo, ali znaju da vrijedi iljadarku eura.
– Utvrđeno je kako je sporno sidro uklonjeno s mjesta na kojem je bilo položeno u nepoznatom vremenskom periodu te do ovoga trenutka nije utvrđeno u čijem vlasništvu je sidro, čija procijenjena vrijednost iznosi oko 7 tisuća kuna. Na okolnosti ovog događaja vršimo provjere kako bi utvrdili sve činjenice, odgovorili su nam iz policije.
To be continued…
Ivona Ćirak /foto Ozren Franić
