Marija Medoš iz Makarske prošli je tjedan osvojila prvu nagradu na natječaju za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za uređenje prostora Vanjski u Šibeniku kojega je raspisao Grad Šibenik, a provelo Društvo arhitekata Šibenik.
Makarka koja je još od studentskih dana do danas zaposlena u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, gdje radi na zaštićenim kulturnim dobrima, ponudila je rješenje koje je izabrano kao najbolje među 15 ostalih pristiglih iz svih dijelova Hrvatske. Vrijedno priznanje za zanimljiv projekt bio nam je dobar povod za intervju s mladom i kreativnom arhitekticom.
O kakvom se projektu radi?
Grad Šibenik je raspisao natječaj za uređenje projekta Vanjski, a radi se u biti o relativno malom prostoru (cca 900 m2), ali jako zanimljivom obzirom da se nalazi u centru grada. Pedesetak godina je on bio benzinska pumpa, zatim zadnjih par godina parkiralište što su u biti neprikladne funkcije za tu lokaciju. Kroz projekt je predloženo novo prometno rješenje križanja, uređenje ugostiteljskih terasa i malog javnog parka. Projekt karakteriziraju terase i stube kojima se prvenstveno rješava značajna visinska razlika, ali i aktivira samo mjesto interakcije. Željela sam postići dojam male mediteranske piazzette, gdje će i lokalnima i turistima biti ugodno provoditi vrijeme.
Koliko ti imponira nagrada s obzirom da se javilo 15 arhitekata, no i s obzirom na izazovan zadatak?
Iskreno, nisam očekivala toliki interes obzirom da je istovremeno bilo aktivno nekoliko većih natječaja, tako da sam pozitivno iznenađena prvom nagradom. S druge strane, natječaj sam odlučila raditi u slobodno vrijeme, mimo radnog vremena, po svom guštu, upravo zato jer mi se odmah po čitanju programa učinilo da taj prostor ima jako velik potencijal.
Grad Makarska nema praksu raspisivanja takvih natječaja. Kako to komentiraš?
Izrazito mi je žao što se u Makarskoj ne provode arhitektonski natječaji. Smatram da je to svakako najbolje sredstvo za dobivanje kvalitetnih rješenja. Pretpostavljam da se oni izbjegavaju naprosto jer se ide linijom manjeg otpora, što nažalost ostavlja dugotrajne posljedice u prostoru. Gradovima sjevernog Jadrana arhitektonska rješenja donešena na natječajima u zadnjih desetak godina donijela su novu prepoznatljivost.
Koliko je struka ušutkana u Makarskoj? Više ili manje nego u drugim sredinama?
Iskreno ne mislim da je struka ušutkana, mislim da je na nama da postanemo vidljiviji i zbog toga izrazito cijenim rad cura iz Udruge Kačić. Nama bi svakako bila najprirodnija suradnja sa splitskim arhitektima. Raduje me što su mlađe generacije koje su preuzele regionalna društva arhitekata (Šibenik, Split, Dubrovnik…) rade na povezivanju i međusobnoj suradnji i mislim da se prvi rezultati već vide (primjer gradova Splita i Dubrovnika koji su službeno ostvarili suradnju sa strukovnim udrugama prilikom budućih donošenja prostornih planova). Osim udruženja, izrazito su produktivne i suradnje lokalnih jedinica s arhitektonskim fakultetima i mislim da bi se trebalo djelovati i u tom smjeru.
Kad bi mogla birati objekt ili urbanističku cjelinu koju bi projektirala u svom gradu, što bi ti bio najveći izazov?
Što se tiče Makarske rivijere, prvo što mi pada na pamet je svakako Živkin dvor, i obavezno objekt društvene namjene. Neću ga nazvati društvenim centrom, jer mi nekako zvuči “oldschool”. I svakako lječilište u Krvavici.
Ivona Ćirak/ foto privatna arhiva
