– Zezaju me po Podgori da što hoćemo mi Sumići, da hoćemo li svi živjeti kao Metuzalemi, našalit će se Podgoranin Vedran Sumić čija je majka Nede u petak, 10.rujna, proslavila svoj 100.rođendan.

Najstarija Podgorka iz svoje generacije, naime, ima još jednog sumještanina i prezimenjaka, Miljenka Sumića, pa ne čudi da sin Vedran ponajviše vjeruje u moć genetike, ultimativno tvrdeći kako je upravo ona presudna za dugovječnost njegove majke i Sumića.

Teta Nede je, međutim, udata Sumić; rođena je Drašnička, iz loze Cvitanović. No osim Sumića očito je i njezinoj familiji dug vijek u genima.

– Ja bih rekao kako je sasvim sigurno genetika u barem 80 posto zaslužna za njezine godine, jer u obitelji moje majke skoro svi su doživjeli duboku starost, i njezin otac, i dva brata. Tako da su geni najzaslužniji, veli naš sugovornik.

Ipak, priznat će da, po njegovom sudu, ima nešto i u ishrani.

– Naime, moja je majka uvijek jela izrazito malo mesa. A i kad bi jela, jela bi iz nužde, iz socijalnih razloga, a ne potrebe i želje, kazuje nam Vedran Sumić.

– Osim toga, nikad nije jela količinski puno, a sad još i manje, s godinama se gubi slast i nema toliko potrebe za unošenjem energije jer se uglavnom sjedi. I to je dobro da se manje jede, jer se i manje truje, budući je hrana danas zagađena pesticidima i čim sve ne. Moja je majka pola života jela ekološku, netretiranu, sezonsku hranu, a drugih pola života je jela malo pa se malo i trovala, tumači njezin sin.

Pitamo ima li nekakva životna filozofija odnosno mudrost koji su doprinijeli dugom životu.

– Bila je zadovoljnija kao i sve ondašnje generacije. Prije su ljudi općenito bili zadovoljniji nego danas. I bila je strašno dobar domaćin, kazat će Sumić.

Gospođa Nede je, inače, rodila dva sina, šjor Vedrana i Ivana i poput ostalih žena onog vremena, bila je domaćica sa završenih šest razreda osnovne škole.

– Vremena s početka prošlog stoljeća se jako dobro sjeća. Tako će mi na primjer napamet izgovoriti imena 10-12 ruskih rijeka. Svih se sjeća kao da je danas učila, kazuje Sumić.

Iako ju je krasila skromnost i jednostavnost, bila je jako ponosna i snažna žena, o čemu svjedoči anegdota iz prošlosti. Naime, Sumići su do 1996.godine živjeli na Novom Zelandu, gdje su živjeli 35 godina. Kako je teta Nede jako voljela cvijeće, osobito orhideje, kada su se odlučili vratiti u domovinu, ponijela je sa sobom cvijet orhideje, svjesna toga da su je u Singapuru zbog toga mogli uhititi.

Gospođa Nede je rođendan proslavila u krugu obitelji, zajedno sa sinom te unucima i praunukama. Dobila je cvijeće od načelnice općine Petre Radić, koja ju je posjetila, a budući ima dvojno državljanstvo, dobila je i rođendansku čestitku od kraljice Elizabete te premijerke Novog Zelanda Jacinde Arden.

Ivona Ćirak /foto privatni album