Dana 15. srpnja 2021. na zaravni poluotoka Sv. Petar istražena arhitektura prekrivena je zaštitnim geotekstilom, netom nakon dokumentiranja prethodnih dana. Ovim su sustavna arheološka istraživanja lokaliteta Sv. Petar Gradskog muzeja Makarska privedena kraju. Započeta su prije deset godina, točnije 3. listopada 2011., a odvijala su se redovito izuzetkom 2013., a 2020. i u dvije istraživačke kampanje. Istraživanja, kao logični nastavak zaštitnih arheoloških radova u srpnju i kolovozu 1992. poduzetih za potrebe faksimilske obnove crkve Sv. Petra od strane Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu, omogućena su sredstvima Grada Makarske i Ministarstva kulture Republike Hrvatske (2011.-2012.; 2017.-2019.).
Već je planiran i skorašnji radni sastanak između Grada i splitskog Konzervatorskog odjela u cilju dogovora o osmišljavanju izgleda ili prezentacije istraženog lokaliteta i načinu njegove provedbe – obavijestio nas je Marinko Tomasović, ravnatelj Gradskog muzeja Makarska i voditelj arheoloških istraživanja na Sv. Petru.
Kako su proteklih godina arheološka istraživanja na Sv. Petru medijski predstavljena ovom prilikom tek se podsjeća, najosnovnijim zaključnim napomenama, na njihove rezultate, potvrđene i iznimno brojnim arheološkim artefaktima, keramikom, metalnim nalazima i numizmatikom, pohranjenim u Gradskom muzeju:
-Cjelokupna zaravan poluotoka, vel. 100 x 40 m, kontinuirano je korištena kao naselje u prapovijesti, od druge polovine 3. tisućljeća pr. Kr. do rimskog doba ili od kraja eneolitika do kraja željeznog doba u 1. st. Nalazi luksuznog grčkog posuđa dokazuju trgovinu s Mediteranom i ranije od helenističkog razdoblja.
-Lokalitet na Sv. Petru začetak je povijesti Makarske, a položajem i veličinom među najznačajnijim na istočnoj obali Jadrana
-Tijekom stabilne rimske vlasti lokalitet nije imao veće značenje, jer se gradska jezgra nalazila na pojasu današnje Makarske.
-Otkrivena arhitektura, na cjelokupnoj površini zaravni poluotoka, najvećim dijelom pripada kasnoantičkoj utvrdi koja je branila rimski Muccurum u podnožju. Nalazi upućuju na dvije faze njene izgradnje, od kojih je dominantna ona iz prve polovine 6. st. ili vremena Justinijanovog rata s Gotima (535.-555.). Utvrda je uz unutrašnja lica svojih zidova imala 15 masivnih kontrafora koji dokazuju lučne nadvoje gradnje i gornju etažu.
-Razaranje Muccuruma 548., o kojemu je često govorila historiografija, relativiziraju nalazi posuđa i novca. Isti dokazuju korištenje položaja na Sv. Petru i od polovine 6. do polovine 7. st., a u drugu svrhu i tijekom idućih stoljeća.
-Arheološka istraživanja potvrdila su kako rimski Muccurum, spomenut prvi puta 533., treba vezati za rimsko naselje na pojasu današnje Makarske, kojemu je uzdignuta utvrda na Sv. Petru predstavljala ključnu obrambenu točku. Ovim se posve odbacuje mogućnost vezivanja Muccuruma za selo Makar, uostalom što je putem brojnih arheoloških indicija bilo jasno i prije istraživanja.
-Ostaci utvrde korišteni za pokapanje od srednjeg vijeka do početka 19. st. Arheološki je bilo moguće istražiti 53 groba. Niti jedan grob ne upućuje na kugu 1815., kada se je u otvorenim jamama pokapalo u podnožju Sv. Petra. Uostalom, prijenos leševa umrlih od kuge prakticirao se je putem konjskih zaprega, drveta i lanaca, što je uistinu bilo nemoguće primjenjivati na uzdignutom kraškom terenu Sv. Petra.
-Na istočnoj strani zaravni otkriveni su temelji samostanske prostorije augustinskih redovnika iz druge polovine 15. st.
Kao voditelj arheoloških istraživanja na lokalitetu Sv. Petar u Makarskoj zahvaljujem se, i u ime Gradskog muzeja, svima koji su doprinjeli njegovom istraživanju: Gradu Makarskoj i Ministarstvu kulture i medija Republike Republike Hrvatske na dodjeli sredstava koja su istraživanja i omogućili, kolegici Silvi Kukoč iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu za sugestije u redovitom nadzoru istraživanja, kolegama iz Palisade d.o.o., Kaukalu d.o.o. i Arheoradu d.o.o. na dokumentiranju arheoloških slojeva.
Hvala i medijima koji su u svojim izvješćima popratili arheološka istraživanja na Sv. Petru: Radio Makarskoj rivijeri, Makarskom primorju, Makarskoj kronici, Makarskoj danas, Slobodnoj Dalmaciji, Novoj TV te snimatelju Željki Pašaliću. Gradu Makarskoj hvala na objavi moga teksta o istraživanjima na službenoj web stranici (2021.), a Matici hrvatskoj Ogranak Makarska na pozivu i organizaciji izlaganja o arheološkim istraživanjima kojega sam održao 2012. netom nakon druge kampanje. Ističem i suradnju s djelatnicima Policijske postaje Makarska (2011.-2012., 2021.), Ministarstva branitelja Republike Hrvatske (2021.) i Njemačkog saveza za skrb o ratnim grobljima (2021.) kod ekshumacije vojnika Wehrmachta na zapadnom dijelu zaravni Sv. Petra. Zahvalujem i postrojbi Vatrogasne službe Makarska za uklanjanje borova izraslih na rimskim zidovima (2020.), te poduzeću Roglić d.o.o. na uklanjanju destruktivnih korijenja i odvozu zemlje (2020.-2021). Meni, ne odveć naviknutom na aktivnosti društvenih mreža, imao sam poticaj svih u fizičkim osobama koje su u arheološkim istraživanjima na Sv. Petru prepoznavali vrijednosti, a osobito u podrškama gđe Mirjane Roščić. Kada istraživanja na Sv. Petru budu monografski objelodanjena, što je do sada uglavnom učinjeno parcijalnim izvješćima i prikazima, a u tiskanoj periodici i na mrežnim stranicama Hrvatskog arheološkog godišnjaka Ministarstva kulture i medija, osobito će se prepoznati višegodišnji doprinos fotografkinje Brankice Pejković ( od 2016. Vizualne komunikacije d.o.o.) u dokumentiranju istraženih arheoloških slojeva.
Naposljetku, osobitu zahvalnost i privrženost iskazujem i drugim, brojnim članovima arheološke ekipe na istraživanjima Sv. Petra, kolegama arheolozima, povjesničarima i etnolozima, i svima ostalima. Njihov je radni doprinos uistinu bio golem, a meni i presudan za zadovoljstvo u svakodnevnim dolascima na ovaj drevni makarski teren. Ponosan sam i na njihov interes prema arheologiji koji je, “okom” i neprestanim razgovorima, uistinu stvoren i bio uvjetom u razumijevanju najranije povijesti Makarske. Stoga, s neskrivenim zadovoljstvom dolje nižem njihova imena i, kao podsjetnik, s godinama učešća na istraživanjima. Svima želim uspjeha i u drugim poslovima i puno, puno zdravlja. A Svemir – Svemo, uvjeren sam, već je dostigao mir u krilu Božjem.
Antonio Antonini (2018.-2021.), Žarka Antunović (2014., 2016.), Iva Bajić (2011.), Mario Bebić (2020.), Joško Begović (2019.-2021.), Svemir Beus (2018.), Krešimir Borić (2014.- 2017.), Želimir Borić (2014.-2015., Kristian Bulimbašić (2021.), Ivan Čagalj (2011.-2012.), Filip Đuvelek (2020.-2021.), Jelena Glamač (2011.; 2016.-2017.), Višnja Glamač (2016.), Ivo Glavina (2011.), Krešimir Daniel Grčić (2017.-2019.), Frane Hegediš (2021.), Tomislav Ivanac (2020.), Ivan Jelinčić (2020.-2021.), Laura Jurić (2019.), Marina Kalajdžić (2018.-2021.), Damir Kapović (2011.-2012.; 2014.-2021.), Filip Kapović (2020.), Luka Kapović (2020.), Nikša Katić (2017.; 2019.), Nora Kuluz (2016.-2017.; 2019.-2021.), Milan Lalić (2020.), Karla Marče (2020.), Mario Marević (2020.), Ivo Mateljak (2020.-2021.), Mirko Mateljak (2019.-2021.), Marko Kutlić (2021.), Aleksandar Neradin (2014.), Vinko Nižetić (2021.), Goran Novović (2014.), Ante Ostojić (2017.), Siniša Pantelić (2012.), Ana Polić Pavlinović (2012.), Stipe Pavlinović (2011.-2012., 2017.), Tihomir Pavlinović (2012.; 2014.-2017.), Brankica Pejković (2012.; 2014.; 2016., 2018.-2021.), Tina Pejković (2015.; 2020.), Željko Prdelet (2011.; 2014.-2019.), Miro Pucar (2020.-2021.), Mate Ravlić (2014.), Tea Ribarević (2021.), Dora Štublin (2018.), Mia Topić (2020.), Toni Trutin (2018.), Marin Visković (2021.), Antonia Vodanović (2017.), Marijeta Vulić (2020.-2021.), Damir Zenčić (2011.-2012.), Josip Zenčić (2015.; 2019.) i Ivan Židić (2017.).
M.D. / foto: Gradski muzej Makarska, O. Franić
