Materijal kojim se nasipa plaža Osejava, za koju je Grad Makarska ishodio građevinsku dozvolu, po mišljenju stručnjaka kojeg smo konzultirali, prof.dr.sc. Dalibora Carevića, sadržava 30 do 50 posto primjesa zemlje. U Gradu kažu da je riječ o kvalitetnoj žaliki koju su čekali upravo iz razloga što bolji materijal u međuvremenu nisu našli.

Međutim, što god držala laička javnost ili procijenila struka, činjenica je jedno: nitko ne obvezuje investitora da nasipa točno određenim materijalom. Zakonske obveze nema osim u slučaju da je investitor sam sebi išao otežati život, pa je granulaciju propisao u projektnoj dokumentaciji. Što nije baš logično, jer investitor, bio to privatni investitor ili pak grad i općina, ne žele trošiti dodatni novac na plaćanje skupih analiza i nabavku nimalo jeftinog materijala. Kad znamo o kolikim se kubicima do sada nasutim radi, iznenadili biste se kad biste iste preračunali u brojke i zaključili kako je nasipanje uistinu skup pothvat.

Problem nije toliko u izvođaču kojem je u interesu optimalni model koji podrazumijeva pragmatično rješenje i trenutačnu uštedu. Problem je, kako smo naveli, u nedostatku zakonske regulative, osim u slučaju da se radi o zoni posebne ekološke zaštite koju većina plaža ne uživa.

Oglas

Naime, nitko, baš nitko ne obvezuje investitora, a Ministarstvo zaštite okoliša samo daje preporuku. Ovo pitanje ne pokriva ni Zakon o pomorskom dobru niti određeni pravilnik, nego postoji preporuka koja kaže sljedeće:

Pod pojmom nasipavanja morske obale, u kontekstu uređenja i formiranja plaža, podrazumijeva se nasipavanje plažnim materijalom područja koje je prethodno bilo neuređeno, odnosno škrapa ili druga prirodno oblikovana morska obala. Također, plažni materijal koji se smije koristiti za nasipavanje morske obale su pijesak, šljunak ili sitni tucanik, dakle kameni materijal tog tipa bez sadržaja zemlje.

Siva zona glede nasipanja već dugi niz godina stvara probleme i šumove u komunikaciji na cijelom Jadranu, pa su u pravu i kritičari koji kažu kako ovakav modus operandi nije u redu jer uređenju plaža treba pristupiti s maksimalnom pomnjom, ali i oni koji će reći kako se eko-buđenje dosta često poklapa s predizbornim ciklusima.

Bilo kako bilo, problem se na razini zakona ne rješava, nego se loptica prebacuje na niže razine koje nemaju niti stručnih kompetencija, niti vremena i volje za bakćati se s time. I tu obično završava na razini lokalnog folklora, došaptavanja revoltne šutnje odgovornih i nagađanja.

Da je pitanje zakonske regulative riješeno, sigurno bismo na realizaciju ovakvih projekata dulje čekali, ali ono što bismo dočekali bilo bi dio priče o održivom turizmu koji jedini može biti ulaznica prirodno prekrasne Makarske za budućnost.

Ivona Ćirak /foto O. Franić