Posljednja tri tjedna svestrana umjetnica Nera Stipičević, nakon sedmogodišnje stanke, s predstavom “Cvit samoće” ponovno puni kulturne rubrike. S inovativnom pak formom bogatog, zgusnutog, opojnog sadržaja, naime s podcastom “La fleur de la Solitude” koji se od 21.siječnja emitira na svim svjetskim online podcast platformama poput Spotifyja, Amazona, Googlea i drugih Nera, ili bolje rečeno, FreeDA Nera Imortelle, ponovno je prisutna u medijima.
Nera je, vodeći nas kroz 12 epizoda u Pariz gdje ponire u sebe razgovarajući s francuskom psihoterapeutkinjom, u formu razgovora sa samom sobom povezala monodramu i intimni kabaret te koncert i predstavu. Njezin podcast, ujedno i treći multiartistički projekt FreeDe Nere Imortelle, besplatan je za korisnike i na brojnim platformama i na njezinoj stranici. Podržan je od Ministarstva kulture i medija, Ureda za kulturu grada Pariza, Centre Recollets International, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Veleposlanstva Republike Francuske u RH, ali i Grada Makarske.
S Nerom, osebujnom i multitalentiranom umjetnicom, razgovarali smo o njezinom projektu, o njoj samoj, o njezinim propitkivanjima koja su je dovela do “La fleur de la Solitude” i naravno, o njezinoj Makarskoj.
Tko je FreeDa Nera Immortelle? Je li to prava Nera, ili jedna od…?
Još otkrivam zapravo i mislim da ta potraga koju nazivam potragom za autentičnosti nikad neće završiti. FreeDa Nera Immortelle u sebi utjelovljuje moje korijene, moju prošlost, sadašnjost i budućnost, jednom riječju svevremenost. Učim se vjerovati da je vrijeme samo okvir koji su izmislili ljudi kako bi se lakše nosili sa svime sto nosi život.
Je li vaš projekt više umjetnički ili osobni proces i je li proces približavanja sebi ujedno i bolan?
Sve sto ste naveli stoji. Ništa nije odvojivo u životu. Mi ljudi smo napravili razgraničenja kako bismo se lakše orijentirali, a tako smo se odvojili od onog što zapravo ljubav u svojoj esenciji jest, koja je po meni smisao našeg postojanja. Uspoređivanjem s bilo čim ili kim ne vodi nigdje ako nas ne inspirira da budemo bolji ljudi. Svaka faza rasta je bolna, bilo da se radi o profesionalnom ili privatnom razvoju. Svaka bol nas mijenja. Nismo li na ovaj svijet došli kroz majčinu patnju? Iz boli se rađaju najljepše stvari.
Kakva je Makarska sredina za bilo kakav proces i rad na sebi?
Odlična ukoliko živiš mirnu svakodnevnicu i nemaš većih snova u profesionalnom smislu, ali i ukoliko si spreman na najteže izazove iz perspektive osobe karaktera kao što sam ja.
Nedavno ste se predstavili s koncertnom predstavom “Cvit samoće”. Kakve su reakcije?
Uistinu prekrasne. Redatelj Ivan Leo Lemo, kaže da je to “Mediteranska ayahuasca seansa, koncertni dnevnik, psihodramski poučak, jungovska sanjarica i dalmatinski Amarkord FreeDA Nere Immortelle u savršeno dizajniranoj intimističko galerijskoj i kiparskoj režiji Mie Melcher” dok umjetnik Dalibor Talajić kaže “Bio sam pozvan na koncertnu predstavu. Nije concert, nije monodrama, nije…Nije ništa što se može tek tako nagurati u neku od kategorija.Tek hipnotički, potpuni, predivni kaos svega što žena jest. Da, žena – muškarcu nije dano da na takav način eksplodira u svijet. Samo žena može biti toliko sveobuhvatna u svom biću i toliko istodobna u svakom djeliću svoga postojanja.”
Koliko je hrabrosti trebalo za iznijeti jedan takav projekt, i zbog iznošenja dijela sebe i zbog toga što se radi o jednoj drugačijoj formi?
Nekad bih rekla jako mnogo, ali danas to ni ne mogu nazvati hrabrost. Za mene je danas hrabrost znati da možeš izabrati sebe i svoj put, a ostati u komfornoj zoni koja nas svakodnevno guši tiho poput nevidljivog plina. Dok sam pisala glazbu i dramu za podcast nisam razmišljala o publici, nosio me val inspiracije. Par puta me uhvatio strah da kad jednom to izađe vani ništa više neće biti kao prije. Ali onda bih se odmah sjetila da to prije nikad nije bolje od onog što živim sada i kako prvi put u životu živim svoju Dušu beskompromisno.
Imali ste si dužu medijsku pauzu. Na čemu ste radili to vrijeme?
U profesionalnom smislu na jako mnogo toga. Koncertna predstava Cvit samoće, podcast La fleur de la solitude, cjelovečernji koncert francuske šansone, kreiranje odjeće samo su počeci moje kreativnosti, ali razvijanje osobina poput discipline, strpljenja, marljivosti i poniznosti, smatram možda još vrjednijim u svom životu jer to je nešto što svakodnevno nosim sa sobom i što mi služi.
Ima li još nekih projekata u pripremi na kojima radite i i kakvom je konceptu riječ?
Sve gore navedeno se tek takoreć porodilo i treba tek prohodati…Još publika nije uspjela doživjeti ni ovaj koncept do kraja tako da ću ih poštedjeti ostalih ideja. Bilo bi ipak malo previše. (smijeh)
S obzirom da je Makarska vaš grad, otkrijte za naše čitatelje čime se, osim umjetnošću, Nera još bavi u slobodno vrijeme?
Prijatelji i obitelj su mi najvažnije stavke uz umjetnost koja je moj poziv.
Dolazite li u Makarsku i sviđa li vam se što vidite kad dođete?
Makarska je moj grad pa tako i inspiracija mog autorskog rada, i kad je u pitanju njegova ljepota i problemi koji prate njegov razvoj.
Mislite li da je broj konzumenata umjetnosti u Hrvatskoj pa tako i Makarskoj sveden na jednu tužnu brojku?
Nažalost da. Ali više me muči ta brojka radi malog broja ljudi koji nisu u potpunosti povezani sa sobom kroz duhovnu prizmu jer umjetnost je kanal koji vodi do sebe.
Može li to u Makarskoj biti bolje, ima li potencijala i bi li se odazvali pozivu Grada da “date ruke” u podizanju kulture na jedan viši nivo?
Kada netko cijeni vaš rad onda mi to osjetimo na svakom nivou, a sloboda u kreaciji najveći je znak potpore. Ja sam svjesno izabrala tu slobodu i prošla veliki broj stepenica koje su me naučile prepoznati gdje pripadam danas, a to je svijet. Ukoliko ljudi koji vode kulturu grada Makarska prepoznaju nešto dobro za grad Makarsku u mom radu, ja ću rado sjesti s njima i vidjeti kojim putem možemo zajedno.
Ivona Ćirak /foto privatni album
