Utemeljitelj kulturne botanike i zoologije u Hrvatskoj Nikola Visković izjavio je da su obje krize koje proživljavamo, pandemija i klimatska, ekološki uzrokovane te da je za rješavanje klimatske, koja je znatno ozbiljnija, jedini pravi put transformacija u zelenu ekonomiju.

Oglas

U razgovoru za Hinu u povodu Dana planeta Zemlje, 22. travnja, Visković ističe da će se problemi epidemija sanirati puno lakše, ali da obje zajedno dovode svijet u stanje koje ga podsjeća na krizu iz 1929. godine, te da bi i odgovor na nju trebao biti sličan javnim radovima koje je tada pokrenuo američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt.

Hrvatska se dosta uspješno bori protiv koronavirusa, kao što se uglavnom bore svugdje u Europi, no Kina je najuspješnija zbog njezina političkog sustava. Iza njezine borbe stoji partijska odluka kojom je sve zaustavljeno i zatvoreno na mjesec dana, samo su partijski aktivisti raznosali hranu po stanovima, kaže on i dodaje da to druge zemlje nisu u stanju napraviti.

Visković (Split, 1938), koji je karijeru sveučilišnog profesora proveo na Pravnom fakultetu u Splitu, gdje je 2009. postao profesor emeritus, smatra da je u hrvatskim i u medijima drugih zemalja neopravdano najveći dio vremena posvećen pandemiji, a da je zanemareno „sve dugo“, od toga „koliko strada redovito zdravstvo“, do „problema Sirije, Libije ili Venezuele.“

Uzročnici: rast stanovništva i globalizacija

Uzrok pandemije je animalni virus, jedan u nizu koji predstavlja reakciju prirode na njezinu zloupotrebu, nakon kravljeg ludila, SARS-a, ebola, HIV-a, itd. No, objema krizama je važan faktor eksplozija stanovništva i tehnološki progres, te na njemu razvoj neoliberalne ekonomije, osobito prometa u turizmu.

Prešli smo osam milijardi stanovnika i ubrzano idemo prema devet; to je ekološki problem koji planet ne može podnijeti. Jedu se prašume, uništavaju vode, tlo kao i žive vrste, kaže Visković.

Kad se rast stanovništva i gusta naseljenost povezuje s neizbježnim globalizacijom, epidemije se šire ogromnom brzinom, prije svega avionskim prometom i kruzerima. “Nije nam dovoljno da nas ima previše, nego masovnim turizmom mahnito prebacujemo ljude s jednog kraja svijeta na drugi”, kaže.

Te tri stvari me čine pesimistom u pogledu kataklizme. Ona ne znači propast čovječanstva, ali se krize povećavaju. Zaustavljanje broja stanovnika je preduvjet, jer bilo koje tehnološko rješenje nije dovoljno uz takav rast populacije, kaže Visković i dodaje da je pravedna raspodjela resursa sve dalje od mogućnosti, a da postoji čitav niz aparata koji servisiraju ideologiju čiji je dio rast stanovništva, od industrije do religijskih sustava.

Progres u dosadašnjem značenju eksponencijalnog rasta na račun prirode više nije prihvatljiv, nego je napredak prihvatljiv ako daje predah prirodi, kaže on.

Zeleni javni radovi

Jedini odgovor trenutnoj pandemijskoj krizi i ekološkoj krizi koja će potrajati nekoliko sljedećih decenija, pored zaustavljanje rasta broja stanovnika – jest zelena privreda. Ova kriza liči na onu iz 1929. a tada je kapitalistička država posegla za tobožnjim socijalističkim rješenjima da bi zaposlila ogroman broj radnika.

Zapošljavanju, vraćanju kupovne moći i snažnom razvoju društva – Amerika je tada izgradila novu industriju, nove auto-ceste i urbana središta – danas treba pribrojiti ekološke ciljeve da bismo rasteretili zemlju, kaže autor djela enciklopedijskih razmjera „Životinja i čovjek“ (1996) i „Stablo i čovjek“ (2001).

Naši ljudi odlaze, turizam je pod znakom pitanja, a pola stoljeća vapimo za izgradnjom sustava navodnjavanja i odvodnjavanja u Slavoniji. Gradovi vape za obnovom zgrada, što je potvrdio potres u Zagrebu. Hoćemo li čekati da se posve uruše? Moramo mijenjati ovaj divlji turizam koji ne uništava samo prirodu nego i urbanu kulturu, kaže Visković.

Klimatske promjene donose tzv. kišne bombe koje izazivaju trenutačne poplave gradova, pa je nužno obnoviti vodnu infrastrukturu i odvodnje u gradovima. Također, treba povećavati parkove da bi se izbjeglo zagrijavanje gradova.

Nadalje, treba pošumljavati i to ne kao ranije radi dobivanja drva i radi ukrasa, nego zbog sprečavanja ardinosti i napredovanja pustinje. Mediteranska klima je osuđena na propadanje. Svake godine više gori, loza se već sadi iznad Alpa, a pšenica će se sijati u Švedskoj, kaže on.

Treba smanjiti broj automobila, one koji se voze pretvoriti u električne, razviti industriju baterija za njih, te snažan i besplatan gradski prijevoz. Taj prijevoz je obaveza ravna obaveznom besplatnom školstvu i zdravstvu koje je u 19. stoljeću izgledalo nemoguće, upozorava Visković koji se početkom devedesetih i osobno angažirao na ekološkoj političkoj platformi te je kao član stranke Zelena akcija Split bio izabran u Hrvatski sabor (1990-1992).

Brand Rudija Supeka

Visković smatra da je budućnost – zelena privreda. Država mora naći za to financijske mehanizme i treba odlučno odbaciti obnovu neoliberalizma koju većina nudi. On se može obnoviti, ali će posljedice biti još jače. Zelena ekonomija je zadatak prije svega države, a u dobro osmišljenoj će i privatnik naći interes, dodaje.

Treba preorijentirati čitave industrije automobila i aviona na druge aparate, na strojeve od onih za obradu zemlje, preko onih za urbanizam, do onih za bolnice, te osmisliti niz novih industrijskih proizvoda poput jeftinih baterija za električne automobile, kaže Visković i primjećuje: Odjednom nam nedostaju respiratori. Jedan od ekonomskih uspjeha Njemačke je proizvodnja medicinske opreme, kojom opskrbljuje čitav svijet.

Nikola Visković smatra da Hrvatske može stvoriti „dva-tri proizvoda“ koji bi se uklopili u svjetsko tržite zelene ekonomije, kao što je u svojoj povijesti imala uspješne proizvode Plive i drugih tvrtki.

Jedan takav proizvod mogao bi nositi ime Rudija Supeka, sociologa koji je jedini ozbiljno shvatio važnost ekološkog u Hrvatskoj, kaže splitski profesor kome su u čast 80. obljetnice života, 2018. godine dva centra za integrativnu bioetiku iz Splita i Zagreba priredila dvodnevni simpozij, čiji se radovi očekuju uskoro među koricama zbornika.

„To su samo planovi“

Na pitanje nisi li održane brojne konferencije, donesene direktive, brojni zakoni i strategije koje već nalažu takva rešenja, Visković kaže da jesu, ali da to su „samo planovi, a nema snaga koji bi ih proveli“, jer su na svim stranama veliki otpori.

Na međunarodnom planu „općem dogovoru vijeka“ protive se američki predsjednik Trump i brazilski Bolsonaro, koji kaže neka se razboli stanovništvo, neka propada šuma. Konferencije su donijele barem ekološke poreze i neke investicije. Međutim, kad je francuski predsjednik Macron htio uvesti ekološki porez, digli su se „kamionaši“ i onemogućili ga.

„Oni su jaki. Njihov sindikat jedini može paralizirati zemlju u roku od tri sata. Zbacili su i čileanskog predsjednika Alendea“, kaže Visković i dodaje da protiv „zelene revolucije nije samo buržoazija, nego i radnička klasa, jer je i ona dobrim dijelom involvirana u ovaj sustav, kao i sindikati. To je užasno teško.“

Tko je „upaljač“?

Visković, kaže, nije posve siguran tko bi mogao biti „upaljač“, „zelene revolucije“ kao što su 1968. upaljačem smatrani studenti.

Kad sam vidio ovo oko Grete Thunberg, učinilo mi da bi mladi mogli biti taj „upaljač“, što se u Švedskoj donekle i ostvarilo. Greta Thunberg je uz druge stvari ukazala na problem prometa. Švedska je društvo visokog standarda i svijesti, visokog pesimizma, i oni lako shvaćaju teške stvari. Roditelji su to razumjeli i prihvatili. Šveđani su u toj kampanji prepolovili zračna putovanja, pa je njihova tvrtka SAS došla na rub bankrota, kaže Nikola Visković.

Njegov je  posljednji megaprojekt, “Toposi erotike” na kojem je radio 13 godina, rezultirao s više od 750 stranica rukopisa.

„To može funkcionirati, ali samo u Švedskoj“, kaže Visković i zaključuje: „Kod nas je omladina izišla na ulice i govorila općenito o zaštiti okoliša. Ali, to treba konkretizirati“!

Piše: Ivo Lučić / Hina