Pripremamo se za ispraćaj pegulane 2021. Da je ova godina nekim slučajem ženska osoba nazvali bi je štringom i grišnicom, a da je muško falsunom i lupežom. Možda i još koji sočnijim imenom koje pristojna tastatura ne bilježi. U očekivanju promjene jedinice u duju, već danima u panici provjeravamo rok trajanja COVID-iskaznica. Modno osvješteniji nabavljaju brendirane zaštitne maske sa Santa Claus i Orašar motivima za najluđu noć u godini. Da je luda i manita, prema vlastitom iskustvu znamo već od početka njenog dvanaestomjesečnog trajanja.
Kako god bilo valja se prilagoditi. Ako smo išta imali prilike naučiti u posljednjih 365 dana to je upravo prilagodba. Omražena profešurica Korona dala nam je iscrpnu poduku, zadala nam teško pamtljive lekcije, a mnoge nažalost i oborila na ispitu. No, što je tu je! Novu i nadajmo se nekoronsku 2022. treba nekako dočekati. Netko pod inbotiljom u postelji ili pred ekranom reprizu more zvane ‘Sam u kući’, a netko na kakvoj fešti uz sumnjivo pridržavanje epidemioloških mjera i nategnute dozvole nadležnih tijela. A trebalo je biti drugačije! Onako kako smo navikli iz prakse dosadašnjih novogodišnjih dočeka.
Dobro se olako uzima, a loše lakomisleno briše iz sjećanja, pa smo zaboravili na sve one nesretne primjerice; 1915., 1942., 1992, Nove godine, obilježene mecima, crnim glasovima s bojišnica, praznim pijatima i nenadinjama. Ne ponovile se! Ili kako bi babe kazale –Pjuni tri puta i petaj roge po tlevu kontra uroka! Neka je publici Kamarina na izbor hoće li petavati roge. U nadi da je sujevjerje izbrisano iz naših možđana, radije zaboravimo na ‘šurke babe Turke’ i uroke, pa nastavimo s prisjećanjem o tome kako se nekad Mlado lito dočekivalo pod nebom iznad Makarske.
Otmjene proslave s obaveznim toaletama i smokinzima, dok se još držalo do kreance, veseli bali s harmonikom po zadružnim seoskim domovima i kasnije hotelske zabave koje bi krenule uštogljeno, a završavale s tavajolima oko čela. Potom rezervirani novogodišnji aranžmani sa snježnom pozadinom, organizirani grupni dočeci na trgovima uz mikrofon neke trenutne zvjezdice s estradnog neba koja bi jedva čekala kada će odbrojavanje do ponoći završiti, pa pokupiti bezobrazno izdašan honorar s računa poreznih obveznika.Sve je to došlo kasnije… Nekoć je bio znatno skromnije i mižernije.
U zapisima starih kroničara, poput fratarskih ljetopisa iz 17. i 18. stoljeća, kraj stare i početak nove kalendarske godine spominje se samo u kontekstu nabrajanja događaja iz proteklih 365 dana i zazivanja blagoslova za nastupajuće Mlado lito. Ljetopisac bilježi: ‘Prošla godina bijaše gladna i ćemerna s vele dažda i slabe intrade. I trešnje nas ter nenadinje ne bijahu zaobišle. Ne ponovilo se! Neka nas Svemogući u novom litu blagoslovi zdravljem i kruhom svagdanjim!’
I dok skromni fratri tako zapisuju iza zidova samostana, puk na Silvestrovo ipak po kalama dočekuje mlado lito bučnije. Katkad i tako žestoko da bi nam se preci po današnjim mjerilima našli u policijskim izvješćima ili završili između redaka Crne kronike.
Kopajući po arhivi i istražujući kontekst vremena u kojem je nastala makarska komedija ‘Buzdo’, profesor Kolendić nalazi na podatak o razuzdanoj pijanci na posljednji dan godine, kada je izvjesnog Dimitrija Đorđevića pijani nasilnik Pjero Rossi pretukao s raskalašenom kumpanijom u kasnim noćnim satima uoči nove 1755. I Rossijevi i Đorđevići u adresaru grada još imaju krvnih nasljednika po različitim genealoškim linijama, te je bolje dalje ne kopati po izvorima da ne bi bilo po onoj kako ‘jabuka ne pada dalje od stabla’. Ova kavga s nemilim ishodom zbila se pod lokalitetom zvanim Kulica.
Mjesto je i inače bilo vezano za okupljanja u razdoblju od Došašća do Tri kralja, kada bi se momci nakon koledavanja po kućama, obašavši sve pragove, skupili upravo Pod kulicom i krenuli s odmjeravanjem kantadurskog umijeća.
Takav običaj kritizira don Andrija Kurtić, župnik s prijelaza s 19. na 20. stoljeće: ‘Lijepu pučki navadu kolende kvari skupina nepristojnih mladića, pjevajući skaredne pjesme koje katoličkoj mladeži nikako ne pristaju, a posebice u najsvetijem dijelu godine.’Šteta što ne znamo o kakvim je napjevima riječ, no znajući za berekinski domaći duh, vjerojatno se radi o nečemu lascivnom ili prepikantnom za tadašnje javno mnijenje.
Koledavanje po selima ima važnu tradicijsku ulogu i od crkve je prihvatljivo. Cijeli razrađeni scenarij kreće biranjem ‘seoskog kralja’ na samu Staru godinu, koji sa svojom počasnom stražom kreće koledati, pjevati prigodne napjeve po kućama, čestitajući domaćinima Mlado lito. U kolede se ne kreće stihijski, već prema točno utvrđenom redu. Barjaktar s trobojnicom, potom kralj, pa za njim svirači, pjevači, ‘trbonosi’ sa saketima za hranu i buračom za vino, koje će se tijekom obilaska napuniti darovima domaćina. Prema zapisanim sjećanjima kazivača ima više verzija koledarskih napjeva, primjerice: ‘Dobar večer, domaćine ovde, na dobro vam Mlado lito dođe! Rodilo vam vino i šenica i nevista mlađana ditića…itd.’ Dobre darivatelje se nadalje u pjesmi hvalilo, a škrte kudilo: ‘Fala vama na tom daru, kano prajcu gospodaru’. Koledare su pratili i momci s kuburama i puškama, najavljujući bučno dolazak.
Nažalost običaj se nije održao ili obnovio, naravno bez kubura i pušaka. U kasnijim verzijama pucanja, od već zaboravljenih tondina i maškula, do današnjih arsenala petardi i pirotehnike, buke smo se dovoljno naslušali.U duhu vremena, u međuraću se organiziraju svečane večere. Menu pansiona ‘Jugoslavija’, gđe Fanny Antunović nudi: ‘Najekskluzivnije inostrane likere, krepku novogodišnju juhu, originalne bečke šnicle, praseću pečenku, te više vrsta domaćih slastica, rafijola, špomilja i torte Makarane, te princes-krafena i binjea, uz prošek, domaće kuhani punč i nepatvoreni šampanj’ Sve je popraćeno ugodnom animirnom glazbom gđice Nađe FedorovnePetrovič, ruske emigrantice i majstorice na balalajci.
Na jednom od takvih elegantnih dočeka desio se pravi skandal.Supruga viđenijeg Makaranina, inače poznata kao decentna i povučena gospođa, u jednom je trenutku, kako izvještava anonimno novinarsko pero: ‘Naprosto podivljala, te u čudnom rastrojstvu povukla stolnjak da je sav beštek unaokolo letio, lakše pritom ozlijedivši gospođu M., oštrom viljuškom. Situacija se brzo primirila kad ju je suprug uz pomoć konobara izveo na svjež zrak, te se vratila okrijepljena kao da ništa nije bilo.’ Vox populi, po kalama i rivi, imao je naravno svoju verziju događaja. Prema ondašnjim ćakulama, decentna je gospođa odglumila nervni napadaj, s predumišljajem da zaista ozbiljnije ozlijedi gđu M, jer je imala čvrste dokaze kako joj ljubuje s mužem. Toliko o dobrim starim, pristojnim i čednim vremenima.
Nakon drugog rata, za jednu od prvih godina dočekanu u slobodi, vlast daje upute, već predratno popularnom Jazz-kvartetu, da u repertoaru ne pretjeruju sa zapadnjačkom glazbom. Tako inače odlični svirači, s Perojevićem na čelu, pratitelji trendova i svjetskih hitova, između ostaloga udaraju i u Kozaračko kolo.-Da sam znala da ću orjat u kolu, obukla bi opanke, a ne postole na take!, protestirala je jedna od prisutnih drugarica, no i nju je na kraju ponio rodoljubni ritam. Polki, rašpi i pokojeg valcera, ipak je bilo i na tom poslijeratnom dočeku.
Onda su krenuli hotelski dočeci. Fešte po poduzećima i uredima u organizaciji sindikata, znali su se zalaufati odmah početkom radnog vremena, a završiti daleko iza ponoći, te su brojne supružnice ostajale doma čekajući sa suzama razmazanom maskarom i kompletnom toaletom za doček u Hotelu Dalmacija. Za to su vrijeme zamantani supružnici bančili po radnim mjestima s kolegama ili što je još nezgodnije, s kolegicama.
Dobro osmišljeni zajednički dočeci na otvorenome došli su kasnije. Kako će biti ove godine, ni mi kao ni ostatak svijeta još ne znamo. Nemojmo se radi toga dišperavat! Valja izdurat!
Čini se kako se vraćamo onim fratarskim zapisima s početka priče. Opet su aktualni. U stvari oduvijek su i bili, ali smo zamantani konzumerizmom na njih zaboravili.
Dakle kao što fratar kaže: ‘ Ne ponovilo se! Neka nas Svemogući u novom litu blagoslovi zdravljem!’.To je, kao što smo naučili i više nego dovoljno. Ili da parafraziramo stari kolendarski stih: ”Dobar večer, domaćine ovde, na dobro vam Mlado lito dođe! Ne tribala vam COVID-potvrda, ne prišla vam praga Korona šporkuja!’ Uz želju da napjev ne postane tradicionalan, vjernoj publici Kamarina, a i ostalima -Na dobro vam došlo mlado 2022 lito!
Piše Marino Srzić
