Obitelj Bajrić u Makarskoj živi već 17 godina i kažu da su se u ovom gradu, kao pripadnici romske manjine, uvijek osjećali dobrodošlo. Susjedi i sugrađani vele kako su uredna i poštena obitelj koja je integrirana u zajednicu. Maleni Nino, kako ga od milja zovu, upravo je pošao u prvi razred osnovne škole, otkriva nam dok trči kako bi donio ružičastu sestrinu dječju sjedalicu i ponudio mi da sjednem.

– Izvolite, kaže sjedajući kako bi na svoj, dječji način, sudjelovao u ozbiljnom razgovoru odraslih. A odrasli, mama i Sabina i Rasim, zabrinuti su i – kako mi odrasli kažemo – pod velikim stresom.

Ova peteročlana obitelj s troje malodobne djece, jednim predškolcem i dvoje osnovaca već 25 dana nema vodu, iako ju uredno plaćaju. Vodovod je isključio vodu jer nisu podmirena druga dugovanja u kući u kojoj Bajrići plaćaju podstanarstvo već drugu godinu, a kolateralna žrtva su Romi iz naše priče.

Oglas

Oni tvrde kako je dvoje drugih podstanara nezadovoljno činjenicom da su se tu doselili Romi te da ih od prije godinu dana stalno ponižavaju, vrijeđaju i vrše nasilje nad njima.

– Ako tu stanuju Cigani, ja se selim, tvrde kako je kazao sustanar koji, pak, prema njihovim riječima, sam nije već jako dugo podmirio svoja dugovanja prema vlasniku nekretnine, starijem gospodinu od kojega su, navodno, dobili punomoć.

Imena namjerno ne navodimo jer bi nas uplitanje odvelo od merituma priče, a meritum priče je da danas, u 21. stoljeću, obitelj s troje djece, iako uredno podmiruje svoje obveze za što su nam priložili dokaze, nema – vodu.

Uglavnom, Bajrići kažu kako vlasnik nekretnine namjerno nije podmirio vodu kako bi podstanarski par platio svoje obveze prema njemu u iznosu od 10 tisuća kuna. Podržavaju ga u tome i shvaćaju, kažu, da je to bio primoran napraviti, ali sad su i oni bez vode.

– Mi smo preko 20 dana bez vode, vidite u kakvim uvjetima živimo. Idemo na Vepric i od tamo dovlačimo vodu, pokazuje nam Rasim u kuhinji koja je, unatoč otegotnim okolnostima, čista i uredna.

– Ja samo želim da imamo osnovne uvjete, želim sigurnost svojoj djeci i normalan život. Želim da se mogu školovati kako ne bi morali ići mojim stazama, jer ja nisam završio škole. Snalazim se, pošteno, od dana do dana, ako nisam negdje zaradio, ostao sam gladan, kaže Rasim.

Sabina kaže kako primaju 720 kuna od Grada Makarske, što iznosi otprilike pola stanarine. Uz to dobivaju 1400 kuna socijalne pomoći te dječji doplatak.

Rasim kaže kako je u potrazi za poslom, pa nam nabraja neke poslodavce u Makarskoj kojima se nudio kao radnik. Za sada im nije potreban, a nada se poslu u građevini od listopada. Bajrići žive od skupljanja plastičnih boca i otpada. Pokazuje nam rukom na boce i televizore koje mu je dao obrt Dioda.

– Ima puno dobrih ljudi u Makarskoj koji nam pomognu jer znaju da smo pošteni i da želimo bolje svojoj djeci. Poštuju nas svi osim ovih, jer znaju da smo čisti, uredni i odgojeni i da odgajamo svoju djecu, kažu Rasim i Sabina.

Međutim, njihov ključni problem to ne rješava. Rješenje vide u drugom podstanarskom stanu u kojem bi, vele, imali mir i bili lišeni sukoba koje su u tri navrata prijavljivali policiji.

Vele kako bi policija svaki put došla, porazgovarala s njima i drugim podstanarima koji ih, kako kažu, vrijeđaju, te otišli, po Bajrićevim riječima bez zapisnika.

– Bacaju nam izmet s balkona, vode psa bez brnjice, psi im stalno laju, oni nas vrijeđaju i žele izbaciti…Moja mala je slaba na srce od rođenja, rođena je sa šest mjeseci, i sav taj stres je doveo do šuma na srcu, kazuje Rasim.

 

Sabina kaže kako je jako smršavjela zbog ovih problema te kako ima napadaje gušenja zbog anksioznosti, te kako joj je doktorica rekla da se mora pobrinuti za sebe.

– Ali ja nemam više snage, umorna sam, a znam da moram zbog djece. Samo želimo sigurnost i život bez nasilja i stresa i svoj stambeni prostor, kazat će Sabina.

Bajrići su u potrazi za podstanarskim prostorom za koji će, kažu uredno plaćati i uredno ga održavati.

– Volio bih imati vodu. I svoju sobu da mogu učiti, kaže 7-godišnji Nino kojemu je prvi dan škole, kao svakom prvašiću, donio uzbuđenje. Međutim, sramotno je da ni mališan ni njegove sestre nemaju ono osnovno u svojem domu – vodu za piće i higijenu.

Ivona Ćirak/foto O.Franić