U subotu, 12. veljače, održana je tradicionalna 16. Ekstremova zimska tura. Ove godine uspon na Biokovo odrađen je u jednom danu jer se zbog pandemijskih uvjeta nije noćilo na planini, a o biokovskoj avanturi izvijestio je, u izvrsnoj reportaži, Ivan Rakić iz SAK Extrema.
– Toliki niz godina tura je u kalendarima mnogih planinara zacrtana kao događaj na koji se mora ići. Stoga se nije bilo teško uputiti na put dugačak i više od 500 kilometara vođeni magičnom privlačnošću Biokova. Đurđevac, Križevci, Koprivnica, Virovitica, Zagreb, Samobor, Brežice u Sloveniji, mjesta su iz kojih se moralo krenuti dan ranije da bi se stiglo u Makarsku.
Najavljena olujna bura te odlučne planinare nije uspjela zaustaviti. Trideset i pet sudionika krenulo je na vrlo zahtjevan uspon i silazak ukupne dužine preko 12 kilometara.
Prognoza je doista donijela burno jutro, onaj pomalo zastrašujući huk vjetra koji zna unijeti nemir i mnoge pokolebati. Miris vrućeg čaja i kave u Domu Velobrdskih ledara u Velikom Brdu stvorio je toplo ozračje prije početka uspona. Tura je zamišljena tako da se krene iz samog Doma i ide dugim i strmim velikobrdskim siparom prema vrhu Štropac na 1450 metara nadmorske visine.
Nakon polaska unatoč hladnom vjetru, brzo se puls podigao i tijela su se u strmom usponu zagrijala. Podno samog sipara, zbog stalne zimske sjene, pojavile su se prve krpice zaleđenog snijega. 2018. godine snažna bujica odnijela je stotine tona kamenja sa vrha sipara i u potpunosti izrovala staru trasu staze. Tako jako pomjeranje velike količine materijala nije se dogodilo više od nekoliko stotina godina. Najduži sipar u Hrvatskoj izgubio je time svoj fini vršni sloj sitnog kamena i pijeska po kojem se moglo brzo i bezbrižno ploviti u silasku.
Trasa za uspon sada je pomaknuta uz samu liticu s desne strane i zahtijeva prilično opreza i napora da se sigurno savlada. Nakon te dionice krenulo se desnom stranom Solila i pod vrhom odvojilo prema Štropcu. Markantan vrh dominira iznad dubokog kuloara i privlači veličinom i šiljatim završetkom poglede s Makarske rivijere te zajedno sa susjednim Vošcem čini dvije biokovske igle, koje pomalo podsjećaju na impozantne alpske igle iznad Chamonixa.
Pogled sa Štropca, ambijent strmih litica s kojih se gleda Makarska kao da se lebdi iznad nje, te druga unutrašnja strana s prostranim kamenim pejzažom i Sv. Jurom u pozadini, izazvali su i pjesnička nadahnuća, tako da je Matko Jurčević tu ljepotu i silinu doživljaja usporedio s vrhunskom poezijom koja mjesecima poslije hrani duh snažnim emocijama.
Poslije stanke u zavjetrini ispod vrha, nastavljeno je kretanje dalje isturenim i dugim grebenom prema Vošcu, 1422 metra visokom završetku ove lijepe dionice. S morske strane Biokovo nudi tisuću metara obrušenu padinu, nasuprot nje je prema unutrašnjosti, valoviti mrežasti reljef isprepleten mnoštvom ponikava, čiji rubni završeci tvore dojmljiv pejzažni krasopis. Rijetko tko da nije ponio dio te raskoši sa sobom.
Prateći sam hrbat grebena vrlo se brzo savladava prilična udaljenost, tako da se nešto prije 14 sati stiglo na vrh. Tu nas u Domu čeka vrijedna Ekstremova logistika s toplim čajem i krafnama. Ukusna krafna i vrući čaj svima su bili ugodno iznenađenje. Svake godine do sada skuhano jelo je čekalo na vrhu, ali ove potrebno se još i spustiti jer nema noćenja u planini. Stoga je ovaj slatki užitak dobro došao i vratio živost u hladan i buran dan.
Zadržavanje na vrhu nije bilo dugo jer su se tijela počela pothlađivati. Mišići potrebni za spust već su se zagrijali nakon stotinjak metara i vesela družina uhvatila je dobar tempo. Uz prekrasne i burom na desetke kilometara otvorene vidike, spust do Velikog Brda brzo je prošao iako je trebalo preko dva sata vremena.
Malo prije pet sati svi su se planinari vratili na polaznu točku i nakon skoro devet sati hoda jedva dočekali ukusnu porciju graha i čašu hladnog piva i vina. Ekstremovci na kraju svake zimske ture organiziraju za sve goste hranu i piće. Uz video projekciju ture nastavljeno je druženje i uživanje u dojmovima s vrhova Biokova, opisao je 16.po redu turu Ivan Rakić.
M.D./foto SAK Extrem
