Kada se govori koja je najpoznatija slika Makarske većina bi se opredijelila za onu najstariju, za Camocijev bakropis. Slika prikazuje Makarsku s tri kule i dvoje zidine. Svim Makaranima slika je dobro poznata kao i podatak da su zidine i kule izgradili Turci po nacrtu slavnoga Hajrudina. Međutim kako je poznato da ljudi uglavnom gledaju a malo toga vide, potrudio sam se napraviti malu inventuru ovoga poznatoga Camocievog bakropisa.

Slika prikazuje bitku za Makarsku 1572 godine između Mlečana i Turaka za vrijeme Ciparskoga rata. Slika prikazuje 18 što većih što manjih galija kako iz hvarskog i bračkog kanala uplovljavaju u makarsku luku.Kod 11 galija uz jedra u službi su i vesla dok se ostale galije služe samo jedrima.U samoj luci se nalazi osam galija od kojih se 7 služi veslima što je i normalno radi skučenosti prostora unutar gradske luke.Najveća galija puca na grad što se vidi iz oblaka dima koji se diže s prove broda. U dnu slike su dijelovi otoka Hvara i Brača .Slikom dominira poluotok Sv. Petar i Osejava. Na vrhu Sv. Petra se nalaze pravokutne obrambene zidine a u njima dvije ruševine.Dvije su zgrade bez krova,a ni jedna zidina nije na mjestu današnje crkve.Istočna bi mogla biti na mjestu nekadašnje zvonare a druga je previše zapadno s obzirom na današnju crkvu.

Veliki zid s osam prsobrana štiti prilaz poluotoku sa sjeverne strane cijelom dužinom između Plišćevca i plaže.Danas zidu nema ni traga.Iza plaže na današnjoj Peškeri i sve do današnjeg hotela Meteor prostire se jezero koje se od poluotoka širi na sjeverozapad. Zasigurno je bilo boćato i blatnjavo u jednom dijelu močvarno. Slika prikazuje ratne operacije oko Makarske pa možemo uočiti vjerovatnu mletačku vojsku koja nastupa smjerom ” Velikog puta” sa zapada u jednoj većoj formaciji prema današnjem prvom mostu i potoku koji od planine ide današnjom Jadranskom ulicom.Na čelu stotinjak vojnika je njihov vođa.

Oglas

Blizu same obale od Peškere prema potoku napreduju dvije manje jedinice pod barjakom. S istočne strane prema potoku idu dvije oveća odreda s predvodnicima i zaćelnicima a uz obalu vide se dva pobočnika.Iza njih uz zidine nalaze se dvije grupe pješaka naoružanih kopljima a iza njih četiri pet konjanika s kopljima napada grupu pješaka uz sjevernu kulu. Iza sjeverne kule pješacima hita u pomoć grupa konjanika s istočne strane. S istočne strane zidina a zapadne strane potoka Vrutka nalaze se dvije manje grupe vojnika. Njihov položaj bi mogao biti na prostoru vrtova i parkirališta Doma zdravlja.Sam potok Vrutak izvire ispod planine i naznačene “Turske pećine ” Na potoku se nalazi pet nacrtanih mlinica jedna poviše druge. Potok se dijeli u dva toka i ponovo u donjem djelu spaja u jedan.

Prva mlinica ima jedan ispust vode i vjerojatno jedno vodeničko kolo a ostali po dva.Zapadno od mlinica vide se neki vojnici koji ne sudjeluju u borbama.Sjeverno i zapadno od grada nalaze se vrtovi i đardini omeđeni s četrnaest zidova. Poviše ovih ograda naslikano je selo Makar koje se jedva prepoznaje. Isto tako na istočnoj strani Vrutka nalazi se desetak većih ograda poljoprivrednih imanja.Oni se nalaze iznad fratarskoga samostana a ispod mjesta Kotišina.U selu se vidi zbijeno 12-15 kuća.Selo je naslikano podalje od planine što ne odgovara današnjem položaju Kotišine možda više odgovara zaseoku Gradac.

Ispod vrtova nalazi se franjevački samostan i crkva. S istočne strane crkve vide se dvije grupice naoružanih ljudi u svakoj po 8 do 9 vojnika.Što se tiče samostana i crkve već davno je fra Karlo Jurišić dokazao točnost Camocieva crteža.

Naime prozori koji su bili nepoznati i nevidljivi na crkvi i samostanu a nacrtani na slici otkriveni su prilikom obnove građevina.

Camoci je naslikao crkvu okrenutu vratima prema istoku a poviše vrata uzdiže se križ. Orjentacija crkve prema istoku također je dokazana stručnim istraživanjima.Ulaz u crkvu i samostan štitila je mala kula.Samostan je s južne strane crkve i s njom spojen jednim mostom. Ispod samostana je dosta veliki vrt ograđen zidom,koji je načičkan grudobranima.

I tako dolazimo do centralnog motiva Camocieva bakropisa do samog grada Makarske, njegova prikaza sa zidinama i kulama. Kule i zidine srušene su svega nekoliko godina nakon nastanka slike i danas im nema ni traga. Preostao je jedino dio istočne kule na današnjoj Marineti uklopljen u stare stambene zgrade što su svojim radovima dokazali Zoraida Staničić i Velimir Urlić.Slika prikazuje dvije makarske kule na samoj obali dok se treća nalazi na sjevernoj strani. Istočna i zapadna kula su spojene sa sjevernom kulom zidom tako da se dobije izgled nezavršena trokuta jer nema zida između istočne i zapadne kule koje bi štitile grad s morske strane.Zidine što vode od mora do sjeverne kule imaju po pet grudobrana.
Unutar zidina prostire se naselje s malim kućicama kojih ima ravno četrdeset.

Postoji podatak iz “Tajnog Vatikanskog arhiva” koji je objavio don Slavko Kovačić a govori o stanju biskupije u godini 1620. dakle pedesetak godina nakon nastanka Camocieva crteža. Izvještaj biskupa Bartula kaže da je Makarska selo od četrdesetak kućica građenih u suhozidu i pokrivenih slamom, oko pazara. Jedna zgrada se veličinom i oblikom razlikuje od ostalih pa se možda radi o crkvi.I ova građevina je orijentirana ulazom prema istoku a nad ulazom se nazire rozeta ili možda okrugli svijetlarnik, dok se na zapadnoj strani vidi šiljak zvonika na preslicu. Izgleda da građevina ima bačvast svod i dva pobočna krila.

Istočna kula na Marineti kvadratnog je tlocrta i ima krov na dvije vode. Kula ima tri kata a na prvom se vidi jedan veći prozor na drugom dva,a na trećem pod krovom se nalaze četiri uža prozora ili puškarnice. Ista situacija je i s istočne strane kule koja se na slici vidi. Kula se nalazi 40-50 metara zapadno od potoka Vrutka.

Za zapadnu kulu se dugo mislilo da je to povijesna turska – eminova kula, koja je bila sačuvana do 19. stoljeća i od koje je ostao toponim “pod kulom” sve do danas.Međutim dokazano je da to nije bila Camocieva kula koja se nalazila još malo zapadnije. Ta zapadna kula u blizini današnje općine ili Lučke kapetanije bila je građom ista kao i istočna ali prikazana nešto širom što možda u stvarnosti i nije bilo točno.Sjeverna kula također je kvadratnoga tlocrta ali nešto uža i vitkija jer se nalazi na vrhu jedne kamene uzvisine pa je imala skučen prostor za gradnju ali zato povišen dominantan položaj nad gradom.Imala je šiljati krov na četiri vode a na vrhu koplje sa zastavom.

Zastava je zasigurno bila turska i zelene boje. I ova kula je imala tri kata. Prva dva imaju s južne strane po jedan veći otvor a na trećem katu su 3-4 puškarnice . Zasigurno je ista situacija bila i s ostalih strana kule. Što se tiče položaja sjeverne kule postoje podaci da se ona nalazi blizu tkz. Fratarske peći pa nešto zapadno. Tragovi peći mogu se vidjeti i danas u prizemlju zgrade do Staroga suda. Za ubikaciju sjeverne kule mora biti važna kamena hridina na kojoj je izgrađena. Sjećam se živca kamena koji je virio iz temelja Starog suda i kojega je kasnije zalio beton. Cijeli onaj mali predjel grada zapadno od staroga suda je nešto glavićasto podignut pa se dade naslutiti da je tu negdje bila uzdignuta hridina s kulom.

Ono što upada u oko je malenost tadašnjeg grada. Od jedne obalne kule do druge je jedva 120 koraka a dužina samih zidina nije puno duža bar što se po slici može procijeniti a ustanoviti hodajući pretpostavljenim smjerom pružanja zidina. Položaj kula i zidine omeđuju jedan prirodan brijeg koji obuhvaća današnji Kačićev trg, Lištun i stari grad do iza crkve. U takvoj Makarskoj i u stambenom prostoru kojim je raspolagala moglo je živjeti jedno 250- 350 ljudi možda i s turskom vojnom posadom u kulama.

U pozadini bakropisa vidi se stilizirana planina Biokovo ali nema veze s realnim stanjem na terenu. Međutim na slici postoji i veoma bogat tekstualni dio. Malo tko bi pomislio da slika sadrži čak 27 natpisa na Talijanskome jeziku. Među natpisima dominira kartuša u kutu slike s povećim tekstom. Svih 26 natpisa i prijepis natpisa s kartuše donosim u prilogu.

Camociev bakropis, koji prikazuje grad Makarsku ima veliku povijesnu važnost . On zamrzava poput fotografije jedan trenutak u vremenu . To je trenutak mletačkog napada na grad 9.XII. 1572. u sredini Ciparskoga rata. Mlečani su osvojili grad ali su ga poslije sklapanja mira morali napustiti 1573. god. To je ujedno i kraj onakve Makarske kakvu je nacrtao Camocio. Venecijanci su prije predaje Makarske porušili njene kule i zidine a također su do temelja uništili obližnji franjevački samostan.Zidine i kule više se nisu obnavljale a jedino je na obali podignuta Eminova kula koja je služila maloj vojnoj postavi u gradu.

O samom autoru crteža Camociu Giovaniu Francescu ima sačuvano malo podataka.Rodom je iz jednoga maloga mjesta -Asola odakle su mu preci doselili u Veneciju. Bio je mletački vojni kartograf. Napravio je remek djela graverske umjetnosti. Tiskao je 1570. svoj poznati atlas i u njemu objavio 9 velikih bakropisa plus 3 polovice listova s desne strane. Također je izradio knjigu i 36 velikih karata između 1560-1575.god. Njegovo najveće dostignuće je mapa crteža naslova: “Isole famose,porti,fortezze…” među kojima je i prvi prikaz Makarske.Camocio je tiskao mape svijeta, Sjevernoatlanskoga dijela Evrope, Afrike,Francuske,Švicarske i Nizozemske ranih šezdesetih godina 16.stoljeća a deset godina kasnije oko 1570. izdaje “Insolario” zbirku karata otoka Mediterana plus karte Britanije i Islanda koju par godina nadopunja i naziva “Isole famose,porti,fortezze ,terre…” i u njima objavljuje crteže Konstantinopolja,Dardanela,Rodosa,Lezbosa, Hercegnovog i mnogih drugih mjesta pa i Makarske.

U svome radu imao je mnoge pomagače pa tako i naše kartografe Martina Rotu Kolunića koji mu je napravio crteže Šibenika i Zadra, te Božu Bonifačića koji je napravio crteže Trogira i Splita za njegovu čuvenu mapu. Da li slika Makarske pripada ruci jednog od ove dvojice ništa se ne zna osim da u potpisu gravire stoji Camocievo ime .

O Camociu je poznato još da je u rujnu 1566. privukao pažnju inkvizicije te je s još nekoliko venecijanskih tiskara kažnjen zabranom rada i pet dukata globe,jer su na crno tiskali zabranjene knjige i prodavali ih “ispod ruke”.
Piše Ante Škabić