Hidronimi su imena rijeka,potoka ,jezera i drugih voda. Na ovim prostorima hidronimi su često predslavenskog pa i predrimskog porijekla. Na ovom području,koje nema večih vodenih tokova,svaka kap vode bila je dragocijena i značajna za opstanak. Dragocijena voda se čuvala u cisternama,grabila iz potoka, nosila u vučijama, gradili su se zdenci, uređivale lokve ,pojila i bunari , a izvori su bili božanski blagoslov dostojni slavljenja kao što ih rimljanin Licinijan u Živogošću slavi u svojoj pjesmi. Uz more i geologiju, potoci su ti koji su miljunima godina stvarali Makarsko primorje.Potoci kratkoga periodičkog vodotoka od litica Biokova na granici flišne zone do mora, aktivni samo za većih kiša, od životnoga su značaja za cijelo primorje. Opskrbljivali su vodom i stvarali beskrajne šljunčane plaže. Potoci su stvorili i makarsku luku probivši se između grebena Sv.Petra i Osejave. Od istoka sela Kotišina i izvora Bučevice (bučati-hučati -izvor rijeke Tare zove se Bučevica)) ide potok Proslap koji je prolazio preko Fratarske ledine ili današnjega stadiona te svoj put završava na Marineti blizu hotela Osejava i Fratarskoga mandrača kojega više nema.
Kako je već Fortis napisao , potok je imao obilje pitke vode ali je u luku također nanosio mnogo mulja i tako zatrpavao luku. Austrijska uprava je potok kod današnjega Konzuma skrenula na istok prema jednom manjem potoku koji je tekao u Nugal ( kut) . Početkom dvadesetoga stoljeća novi priljev vode i šljunka stvorili su novu plaže kroz svega nekoliko godina. Potok Vrutak jedini teče cijele godine od litica Biokova do Marinete. Vrutak je Makarsku opskrbljivao vodom od najstarijih vremena , jer je na njega bila spojena mletačka česma 1775 i deset javnih točila 1910 razmještenih po gradu. Vrutak je pokretao mlinice a na njega je bilo spojeno i javno pralo pa je na Vrpolju izgrađena vodosprema,još u doba Austrije.
Od Makra preko Moče idu dva potoka i prolaze s dvije strane glavice i spajaju se kod Osnovne škole te prolaze ispod prvoga mosta i ispod Jadranske ulice uljevaju se u more na sred rive. Od položaja zvanog Vrba (Salix) poviše Batinića teče potok Vrba kojeg Fortis naziva Koromašica . Ovaj potok prolazi ispod Drugog mosta i uljeva se u more na plaži pored vile Nemčić. Danas se potok ne vidi jer je prekriven i preko njega ide dosta prometna ulica, od plaže sve do magistrale. Od Puharića slijevaju se dva potoka zapadni potok Torine i istočni potok Dočić koji se spajaju s Mostenim potokom . Mosteni potok nastaje od potoka spajanjem potoka Krušica i bezimenog potoka koji se spajaju na početku Filipinskog. Mosteni potok prolazi ispod Trečeg mosta zvanog i Veliki most na Ratcu i kod hotela Dalmacija utječe u more. Potok koji protječe kroz Svetište Vepric zove se Potok Grebenac po brdu Grebenac koje se opet zvalo Francuski klobuk,Kalvarija i Tri križa. Potok je uređen početkom XX.stoljeća u dijelu svetišta a prije protječe kroz kanjon Žlibina( žliba) gdje je pokretao mnoge mlinice,potom protekao ispod vijadukta i utječe u more na Biloševcu.
Kako je voda izvor života u ovim bezvodnim prostorima svaki izvor ,lokva bunar i slično bio je brižno održavan i imenovan svojim jedinstvenim imenom. Uže Makarsko primorje omeđuju dvije vrulje i to Vrulja u Dubcima i drašnička vrulja Klokun. Vrulje su izvori slatke vode ispod mora,koji su nekada bili na kopnu ali dizanjem mora dospjeli pod površinu. Nastaju uglavnom na mjestima dodira nepropusnog glinenastog filiša i poroznih propusnih vapnenaca . U vruljama voda-more kao da vrije odatle i ime vrilo. Nad Makarskom izvor Vrutak čije ime dolazi iz riječi vrelo –izvor a toponim je dosta raširen na širem području a čujemo i Vručak izvor u Puli i Hutovu ili pak toponim Vručica mjesta na Pelješcu koje ne znači vručinu nego izvor. Toponim Zvizda u Kraljevcu kod Zadvarja odnosi se na poznati izvor koji je u sušnim vremenima znao napajati stoku cijele biokovske zagore. Zvizda –Zvir-izvor. Zvira voda iz kamena ,ladna studena,pjeva pjesma.Literatura poznaje kod Makarske toponim Podzvizd što bi reklo mjesto pod izvorom.
Na cijelom makarskom primorju a i u zagori nalazimo na cijelo mnoštvo neobičnih toponima koji se odnose na vodu. Tako imamo : Jubomir-Ljubomir- Ljubina-Ljub –Ljubuša i Jubuša koji se odnose na vodu,jer ona se liba,liva ljulja, pa otud Ljubotić i Libotić.( Ljubović izvor ispod Sv Jure i Troglava na Biokovu. )Također vodu označavaju toponimi kao Aranj (tako se zove jedan otok pred Zadrom),Arvanj,Vrnj,Vranje,Rivanj a i Rovanj. Iako svi označavaju vodu nije poznata riječ ni jezik iz kojih su ova imena proizašla jer nisu ni romanski ni hrvatskkog a izgleda ni ilirskog porijekla. Stari Hrvati u svome putovanju na jug prešli su Dunav koji su Latini nazivali Istar a Hrvati Dunaj- velika voda. Taj prijelaz granice svijetova ostao je zauvjek utkan u podsvijest naroda tako da svaki potok i riječica mogao biti mitski Dunaj. U Brelima potok Dunaj predstavlja više od puke vododerine, predstavlja mitsku rijeku prijelaza.
Licinijan Magno u svojoj himni posvećenoj izvoru u Živogošću pjeva: O tko će spoznati tajnu izvora? Misterij izvora i njihova važnost uvijek su fascinirali čovjeka pa ih je naselio Nimfama i vilama te drugim duhovnim bićima. Ponekad bi izvor dao ime mjestu kao Tučepi koje bi na ilirskome značilo mjesto na izvoru. Na grčkom jeziku izvor je Peg a odatle je ime antičkom Peguntiumu gradu nazvanom po izvoru, a danas je to Podstrana. Veoma raširen toponim Šibenik ( grad Šibenik, Veliki i Mali Šibenik po Biokovu)baštine ime ne od nekakvih šiba nego od indoevropskih korijena riječi Sib-Sip u značenju sipiti ,šištati sad jačim čas slabijim mlazovima,a odnosi se na izvor vode. Sličnih korijena je česti toponim Šipurine ili Šipurina – Šipnata u značenju izvor vode . Biokovski vrh Briza 1466 m.dolazi od gl. brizgati u značenju silnog tečenja vode u mlazovima. Na Biokovu toponim Pišćet u blizini kojega se nalazi duboka jama,također je hidronim od Pištati- teči i proizvoditi visoke tonove. Kod uspona iz Makra na Vošac meni drago odmorište je izvor Vrba s uređenom cisternom koja na žalost više ne drži vodu. Često ime za izvore je Vrba ili Vrbica po biljci vodoljupki Salix isto kao što se po biljci jablanu zove izvor žive vode poviše Krvavice.
U našim krševitim i sušnim krajevima uvijek je bila umješnost kako sakupiti i zadržati vodu pa su građeni bunari,čatrnje-cisterne, utvrđivane prirodne kamenice i građene lokve. Na Biokovu blizu vrha Pozjata nalazi se velika lokva uređeno poilište imenom Kale. Ime Kale dolazi od kal, blato i lokva s vodom. Još dalje u planini poznato mjesto imenom Lokva s poznatom planinarskom kućom ispred koje je dolina s velikim bunarom ,kojega su gradili Vrlobrđani i ljubomorno ga čuvali. I stanovnici sjeverne strane Biokova imali su svoja brojna poilišta,lokve i bunare. Cijeli jedan predio Biokova ispod Sv. Jure nosi mie Kaoci. Ime dolazi od praslavenske riječi Kao i znači blato,kal,kala što je i lokva primitivni zdenac. Stanovnici Župe izgradili su na svome dijelu planine više bunara koje nazvaše Očieski bunari a ime dolazi od riječi oči, što je često ime za jezera i bunare sa mirnom čistom vodom. Koljevka Makarske pečina Bubnjevaća u Vepricu svoje ime vuće od riječi bubanj u značenju studenca u kojem bubnja voda. Vlažno,glinasto zemljište u suhom kršu bilo je posebno cijenjeno jer je zemlja bolje čuvala vlagu i donosila bolji urod. U Makarskoj ispod Makra nalazi se Moča čije ime dolazi od močilo ili mala lokva . Indoevropski korijen Mak znači mokar ,vlažan ,manje vode ili čak vlažna zemlja. Murava pokraj Živogošća a i Murvica na Braču i slično znači tratinu,livadu na koju se sakuplja voda.
Slični su toponimi koji sadrže ime Luka koja znači vodoplavno zemljište,i toponim Naklo znači mokrinu pa odatle i ime mjestu Naklice u omiškoj zagori.Slično značenje ima toponim Lušac-Lužac –Luža a znači mokrinu ,vlažno zemljište. Na zapadu makarske obale nalazi se toponim Blace to je livada uz plažu na koju se spuštaju paraglajderi. Toponim Blace je veoma čest korijen mu je u riječi Blato (Korčula) a znači jezero kao Balanton u Mađarskoj. Blace pak nalazimo i na Braču s poznatom pustinjom a ime znači blato,jezero, močvarna livada, što u stvari naš makarski toponim i jeste. Samo razumljiva riječ lokva dolazi od praslavenske riječi loky i označava zemljište uz vodu. Lokva je voda,mlaka,bara. Još jedan makarski toponim ima veze s vodom a to je predio Lekinovac a veza je posredna od riječi Lekenik i Lekuta u značenju vodene biljke lokvanj-Nuphar Luteum. Još nekoliko toponima iz šire okolice biokovskog kraja vezanih za vodu. Tako u Brelima cijeli predio naziva se Banja a značio bi kupalište. Toponim Čep predstavlja branu tj mjesto gdje se voda čepi-zaustavlja, a Griblja je mali kanal s vodom. Puč je zdenac isto kao i Ubo-ubao-umbo. Tinja je kamenica a čatrnja cisterna s vodom –gustirna.
Piše:Ante Škrabić / ilustracija: MD
