Orgulje su jedno od najsloženijih glazbala s tipkama i imaju od jedne do pet-šest klavijatura. Sviraju se rukama i nogama i mnogi ih zovu kraljicom instrumenata.W.A. Mozart u pismu ocu kaže: “ U mojim su očima i ušima ipak orgulje kraljica svih glazbala“ Orgulje su poznate od davnina, jer tu su starokineske usne orgulje,pa hidrauličke orgulje antičke Grčke. Rim je imao pneumatske orgulje,a Bizant u osmom stoljeću uvodi orgulje u kršćanske crkve.
Zlatno doba orgulja je 17.-18. stoljeće, kada one postaju iznimno složen mehanizam. U republičkoj evidenciji sedamdesetih godina, u Hrvatskoj je registrirano oko 800 orgulja,a među njima je bio i veći broj spomenički vrijednih glazbala 16/17. stoljeća. Uglavnom su bile u lošem stanju, dok je u domovinskom ratu oko 40. orgulja uništeno ili ukradeno. Kada je u Šibeniku prije desetak godina otkriveno postojanje očuvanih Nakićevih orgulja u gradskoj crkvi Sv.križa, bila je to prvorazredna kurturološka senzacija.Šibenik se mogao podičiti da posjeduje dvoje Nakićeve orgulje.
Treba onda žaliti, jer je Makarska nekada također imala dvoje Nakićeve orgulje,jedne u crkvi Filipina a druge u fratara, a sada nema ništa osim nekoliko preostalih metalnih svirala instrumenta velikoga meštra. Nakićevi instrumenti imaju vrijednost kao Stradivarijeve violine u svijetu gudača. Petar Nakić (1694-1769) rođen je u Ravnim kotarima u zaleđu Šibenika. Učio je filozofiju i teologiju te je postao redovnik franjevac,a onda je prešao u svjetovne svećenike. Našao se zatim u Veneciji u radionici Ioanna Baptistate Piagge,čuvenog graditelja orgulja te postao njegovim nasljednikom i utemeljiteljem svoje škole. Njegova radionica u Veneciji izgradila je oko 300- 500 orgulja vrhunske kvalitete,uglavnom po sjevernij Italiji,ali i po Dalmaciji.
Don Petar Nakić sagradio je čuvene sofisticirane orgulje za crkvu Sv. Ante u Padovi s 20. Registara i dva manuala.(izgorjelr 1926.)Uveo je novine u konstrukciju orgulja koje su do uporabe do danas.Pronašao je nove tonske omjere,te je osnovao jedinstvenu školu graditelja orgulja u Veneciji. Nakić je pažljivo pristupao svakoj gradnji,nastoječi dobiti najbolji materijal za rad. Tražio je njemačku orahovinu za kućište, sam je birao arišovinu za pedalnu zračnicu,za tipke carigradsku šimširovinu, ebanovinu za gornje tipke,za svirale kontrabasa njemačku smrekovinu,a za dovodne zračne kanale njemačku jelovinu. Za metalna svirala upotrebljavao je najfiniji indijski kositar,a radio je i posebne slitine za metalne djelove orgulja. Stoga nije čudo što je pronašao svoj ideal orguljskoga zvuka i što su njegovi instrumenti zvučali tako posebno. Njegove se orgulje danas se smatraju se spomenicima prvorazredne važnosti. Nakićeve orgulje u Hrvatskoj nalazile su se na Visovcu, Šibeniku, Makarskoj, Zaostrogu, Supetru,Nerežišću .. Na žalost naše nisu saćuvane osim nešto djelova. Gradeći orgulje po Istri i Dalmaciji Nakić je svoju domovinu uveo u krug Europskih zemalja u kojima se grade orgulje po suvremenim načelima.
Čuveni makarski ljetopisac fra Nikola Gojak nastojao je za samostan nabaviti orgulje poznatoga majstora. Kada je postao gvardijan bacio se u tu skupu investiciju pa je majstor Nakić 22.lipnja 1744. dovršio nove orgulje u staroj fratarskoj crkvi. Investicija je bila velika, pa su fratri dugo isplačivali orgulje. Poslije nekoliko godina uspjeli su se dogovoriti s Nakićem da će od 1753. pa do 1769. svaki dan služiti jednu Sv.misu na Nakićevu nakanu. Mise je služio uglavnom fra Nikola Gojak koji ih je uredno bilježio u jednu posebnu bilježnicu. Nekako u to vrijeme ,sagrađena je od strane biskupa Stjepana Blaškovića na obali crkva Sv.Filipa Nerija, koju je biskup opremio orguljama velikog majstora.
Nakićeve orgulje u crkvi Sv.Filipa bile su na koru, a uklonjene su 1965. Saćuvana su samo metalna svirala. Uz te orgulje vezana je i legenda iz polovine devetnestoga stoljeća kada se noću čulo umilno ali tajanstveno orguljanje iz zatvorene crkve. Protumačeno je to željom pokonjega biskupa Stjepana Blaškovića da se njegov grob premjesti na drugu lokaciju. Kada su otvorili grob pok. biskupa tijelo mu je bilo očuvano,što je protumačeno čudom,a vjerovatno se radilo o djelovanju obične morske soli. Normalno, poslije je sviranje Nakićevih orgulja u sitne sate prestalo. Biskup je bio zadovoljan.
Stjepanov nasljednik na biskupovu sjedalicu i njegov nećak Fabijan Blašković, pozvao je u goste čuvenog polihistora,doktora, pisca,glazbenika i majstora orguljaša, Julija Bajamontija, da popravi crkovno zborno pjevanje i da uskladi njihovo pjevanje i sviranje orgulja. Bajamonti je sigurno orguljao na Nakićevim orguljama, a je li postojao nekakav domaći orguljaš nije mi poznato.
Piše :Ante Škrabić / ilustracija MD
