Hrvati su možda jedini narod na svijetu koji se može pohvaliti da ima književnu baštinu na pet pisama. To su: glagoljica, bosanica, ćirilica, latinica i arabica.(Arapsko pismo a hrvatski jezik). Naše iskonsko pismo je glagoljica čiji tragovi u našem užem zavičaju Makarskog primorja nisu do danas pronađeni. Postoje doduše neki noviji glagoljski natpisi koji potječu s kraja 19. stoljeća kada se razmahao pokret za glagoljicu. Zagonetka glagoljice leži u njezinu tajanstvenom porijeklu koje do danas nije potpuno razjašnjeno.
Danas postoje 42 poznate teorije o njezinu postanku. Mnoge od njih nisu ništa drugo do obična fantazija povezana s još fantastičnijim teorijama o etnogenezi, a neke su se lijepo uklopile u dnevno političke potrebe. Sve ove teorije mogu se podijeliti u tri velike skupine. Grupa egzogenih teorija tvrdi da je temelj glagoljice neko drugo staro pismo kao grčko,hazarsko,sirijsko,gruzijsko i td. Druga grupa je endogenih teorija koje govore da je glagoljica stvorena bez uzora u drugim pismima, već da je Ćiril razvio sustav od kršćanskih elemenata i simbola koji spajanjem stvaraju slova. To su krug,trokut,križ,a teorije se razlikuju samo po načinu na koji se dolazi do slova. Treća skupina teorija je mješavina egzogenih i endogenih koje govore da je da je jedan čovjek autor i to Konstantin filozof ili Sv.Ćiril ali da je uzor našao u stranim pismima.
Danas ipak prevladava mišljenje kod većine teoretičara da je Konstantin filozof oko 863.god. stvorio pismo glagoljicu za Slavene u njihovu procesu pokrštavanja. Glagoljica je kroz vrijeme mijenjala oblik od oble do Hrvatske uglate na kojoj je i napisan dobar dio naše povijesti.
Makarskom primorju pripada čast što je dalo čovjeka koji je prvi u svijetu pristupio znanstvenom proučavanju glagoljice. Bio je to opat Klement Grubišić (1725-1773)iz Tučepa.Filozof,književnik i znanstvenik ,Grubišić je 1766. u Veneciji tiskao knjigu pod dugim naslovom: In orginem et historiam alphabeti sclavonici glagolitici. U knjizi je iznio zanimljivu usporedbu između grčkoga pisma,runskoga pisma,i glagoljice te zaključio da su to verzije istoga pisma,prilagođena osobinama jezika. Klement Grubišić je tako doveo glagoljicu u vezu s vizigotskim pismom biskupa Wulfile kojim je pisan poznati Codex argenteus.
Stotinjak godina kasnije ovu teoriju podržavao je i Franjo Rački u svojim istraživanjima glagoljice za koju je kazao da je posestrima runice.Također ova Grubišićeva stajališta odgovaraju i Kerubinu Ševgiću i njegovoj Gotskoj teoriji porijekla Hrvata.Skoro u isto vrijeme kada i Grubišić, pitanjem porijekla glagoljice bavio se makarski biskup Stjepan Blašković. On u svojim bilješkama tvrdi da je glagoljica postala od kaldejskog klinovog pisma što je mila teorija svim onima koji zagovaraju teoriju o iranskom porijeklu Hrvata. Normalno Hrvati su svoje pismo donjeli sobom u današnju domovinu kroz vrijeme i prostor iz daleke Perzije.
Dugo vremena izum glagoljice pripisivao se Svetom Jeronimu koji ju je tobože stvorio za svoje sunarodnjake i nazivala se Jerolima. Sasvim je jasno da je u vijekovnoj borbi za očuvanje svoje posebnosti i svoga pisma posegnulo za imenom i zaštitom velikog kršćanskog naučitelja i sveca. Međutim postoje najozbiljnije teorije o glagoljici koje govore da je ovo pismo bilo poznato starorimskim i latinskim piscima znatno prije djelovanja sv.Jeronima i sv.Ćirila i da se može naći među starim italskim pismenima. Poznati filolog fra Marko Japundžić smatra da je glagoljica nastala prije Ćirila i da su Hrvati došli na ove prostore kao kršćani i s glagoljicom.
Makarska je imala svoje glagoljaško uporište, a to je bila crkva sv.Petra. Nju je održavala općina i članovi Narodne stranke, a u njoj su istaknuti rodoljubni građani održavali vjenčanja i krštenja. Dugo godina remeta je bio slikar-postolar Franjo Kaer . Glagoljaška uporišta bila su pustinja Blaca i samostan Zmajevača, poviše Murvice na Braču. Hvar je bio glagoljaški kao i Priko kod Omiša,Zagvozd selo s tri crkve, jedino u turskoj carevini od davnina pripada glagoljašima.Brela su imala glagoljaško sjemenište, a Podgora je bila najuglednija glagoljaška župa.
Makarski biskup Stjepan Blašković pokušao je poviše stolne crkve sagraditi glagoljaško sjemenište, ali pritisnut financiskim problemima nikad nije uspio dovršiti zgradu kao i njegov nasljednik. Konačno je zgradu kupio i dovršio Vuković te je ona u konačnici ipak postala škola. Biskup Stjepan je uspio izgraditi Bazanu dom za sve siromašne i posebno siromašne glagoljaške đake.
Tijekom minulih stoljeća glagoljica je omogućila kulturu,kultrna htijenja i narodnu samosvijest.Kroz duga stoljeća glagoljica je pridonosila izgradnji hrvatskog duhovnog bića.Ona je iskonsko svjedoćanstvo trnovitih i mućnih puteva,podsjetnik da smo s njom među prvima sudjelovali u evropskoj civilizaciji.
Piše: Ante Škrabić / foto:MD
