U plejadi velikana koje je izrodilo ovo naše područje, blista ime rođenoga Lubušaka, a duhom sina makarskog primorja, autora prve hrvatske gramatike- fra Lovre Šitovića.
Rođen je u Ljubuškome u muslimanskoj obitelji imenom Hasan, a dospio je u Vrgorac 1690.god. za vrijeme Bečkoga rata, i to kao talac obitelji harambaše Šimuna Talajića Delije. Čekajući otkupninu mali Hasan je naučio čitati i pisati kod vrgorskih fratara, s ostalom vrgorskom djecom.Kada ga je otac odveo natrag u Ljubuški plativši otkupninu,Hasan je prvom prilikom pobjegao nazad u Vrgorac. Šimun T. Delija ga je odveo fratrima u Zaostrog. Napušta islam i prelazi na katoličanstvo te se krsti sa 17 godina i uzima ime Stjepan.Želio je postati redovnik te 1701. stupa u novicijat u Našicama te uzima ime Lovro. Simbolički, biranjem imena mučenika Stjepana i Lovre, mladi fratar bio je spreman na put žrtve.
Filozofiju i teologiju završio je u Italiji, a potom postaje profesor filozofije u Makarskoj od 1708 do 1715.god. Potom od 1716. predaje bogoslovlje u Šibeniku pa teologiju i filozofiju u nadbiskupskom sjemeništ u Splitu. Uskoro se ponovo vrača u Makarsku na filozofsko učilište gdje predaje od 1724. do 1727.god. kada je imenovan je starješinom franjevačkoga hospicija u Splitu.Umro je dvije godine kasnije 28.veljače 1729. s nepunih 47. godina.
U vrijeme svoga prvoga profesorskoga rada u Makarskoj, fra Lovro je napisao prvu latinsko-hrvatsku gramatiku na hrvatskom jeziku, te je objavio u Veneciji 1713.godine. Poslužio se fra Lovro kao predloškom latinskom gramatikom Emanuela Alvareza.Gramatika je doživjela još dva izdanja 1742 i 1781.god. Povod pisanja gramatike bio je taj što je fra Lovre uvidio da Hrvati nemaju gramatiku na svom jeziku, kojega on naziva jasno hrvatskim, a narod koji ga govori Hrvatima. Svi veći narodi oko nas lako nauče svoju gramatiku jer je imaju napisanu i tiskanu, kaže u predgovoru fra Lovro.
Najvažnije Šitovićevo književno djelo je Pisna od pakla, objavljena 1727. kada je još boravio u Makarskoj,nabožni je spjev s eshatološkom temom. Pisna od pakla nema veću književnu vrijednost ali ovaj spjev debelo nadilazi skučenu imaginaciju narodnih pjesama toga vremena.Nama je zanimljiv spjev Pisma od pakla,koju je Sitović „na hrvatski jezik“ skitio, jer spominje Makarsku.
U Makarskoj premda je pisana
Vazda želim da bude pivana
Razumi se,onizim pukom
Ki govore hrvatskim jezikom.
Napisao je fra Luka i List nauka krstjanskoga koje je kraće i pretežno prozno djelo s nešto duhovnih osmeračkih pjesama,što je objavljeno nakon autorove smrti tek 1752.god. Sitović je jedan od brojnih književnika franjevaca u Dalmaciji koji su prije pojave Grabovca i Kačića stvarali djela isključivo nabožne tematike.
U burnim vremenima u kojima je živio,fra Lovre je imao ulogu vojnog kapelana koji je sudjelovao u obrani Sinja 1715. i oslobađanju Imotskoga nekoliko godina kasnije. Poznato je da fra Lovro kao ugledan čovjek i duhovnik, pokušavao nagovoriti kršćanske generale na oslobađanje hrvatskog juga od Ljubuškog pa sve do Mostara, gdje su fratri već pripremili narod na ustanak. Do željenih oslobodilačkih akcija ne dolazi nego se Požerovačkim mirom uspostavlja granica koja je podjelila hrvatski narod do danas.
Fra Lovro Šitović treba biti kulturni i prosvjetni brend hrvatskog juga, koji mora naći pravo mjesto i poštovanje u svijesti hrvatskoga naroda.
Piše: Ante Škrabić
