Nekako se uobičajilo da se ojkonim imena mjesta Živogošće tumači kao mjesto koje je bilo posvećeno staroslavenskome Bogu gostoprimstva Radogostu.Takvo mišljenje je ušlo u literaturu te se prepisuje iz rada u rad.U svemu tome ima jedna nelogičnost, a to je zanemarivanje prvog dijela imena mjesta koje nije Rado nego Živo i koje očito pripada jednon drugom staroslavenskom pa tim i starohrvatskom Božanstvu, a to može biti samo Velika Boginja Živa.

Živa je bila slavenska Demetra,velika majka života,žetve,raslinja i same plodne zemlje. Kult joj potječe od Polabskih Slavena,koji su je prikazivali kao lijepu ženu crne kose,a kod susjednih Venda s kosom boje zlata.Njeni kipovi imaju više dojki poput grčke Artemide iz Efeza,što su opet atributi plodnosti Velike majke. Živa u rukama drži novorođene blizance,ponekad jabuku u jednoj ruci a grozd u drugoj,a sve su to simboli plodnosti i života,koji je darivala i bdjela nad njim. Njoj posvećen dan, bila je subota, a slavlje njoj u čast održavalo se 17. XII. kada se kuhala kaša od žita zaslađena medom i davala dijeci. Posvećeni su joj pijetao i zmija, a od biljaka,češnjak,ljeska,glog,imela,vrba,loza i žito. Helmoldova Chronica Slavorum koji je nastao oko 1170.govori da sjeverni ili pomorjanski slaveni kao
vrhovnu Boginju imaju Živu koju nazivaju Siwa. Boginjino ime Siwa etimologija povezuje sa ženskim grudima, Siwa,Dživa,Sisja. Kijevski ili Nestorov ljetopis koji je nastao oko 1113. među istočnim slavenima, kao vrhovnu Boginju imaju Mokoš, sa svim atributima koje ima Živa. U Hrvatskoj poznavatelji mitologije često su u sukobu mišljenja te tako N.Nodilo određuje Živu kao vrhovnu Staroslavensku Boginju,dok R.Katičić preferira Kijevski ljetopis po kome je vrhovna Boginja kod Slavena –Mokoš,a toponim Mokošica na Dubrovačkom području govori o njenoj ukorjenjenosti na ovim prostorima. Vitomir Belaj u svojoj knjizi Hod kroz godinu Mokoš označava kao suprugu
vrhovnog slavenskog Boga Peruna i božansku majku Zemlju.Po Nodilu supruga vrhovnog Boga.

Sutvida je na nebu Vida, a njen zemaljski oblik je Živa.

Oglas

Naš zavičaj, teritorij je drevne Paganije,Krajine,Neretvanske kneževine, ili danas šireg Makarskog primorja, bilo je neka vrsta Svete zemlje. Samo oko Živogošća koncentrirano je više toponima vezanih za drevnu religiju jer tu je vrh Sutvid,toponim Kolednik po Koledi koja je i Vida a koja je opet Živa,pa brdo Trebić (žrtvenik) na kojem su se prinosile žrtve starim bogovima. I na kraju jedno staro zaboravljeno ime Živogošća iz turskih vremena je Lužibaba.Toponim je nastao od riječi lug što znači šuma i riječi baba koja označava Veliku Boginju.(Babin kuk,Babin zub,Podbablje ,Babina greda,Babska, Pečina Baba na Biokovu..itd.) Poznato je da je Živa bila nazivana šumskom majkom.Dolaskom kršćanstva Živu je zamijenila Sv. Barbara (Zaostrog)

Danas na Živu podsjeća ime sela uz Dunav u Vojvodini zvano Živa,selo Živaja u Slavoniji, pa mjesto Živohors u Češkoj, i normalno kod nas Živogošće. Podsjećaju i osobna imena Živko i Živka, a i imena Diva,Iva,Darinka.

Međutim još nismo riješili pitanje riječi gost u ojkonimu Živogošća. Moguće je da se kod Živogošća isto kao kod Živohorsa ( Hors bog sunca) radi o posveti mjesta dvojnom božanstvu, Živi i Horsu u Češkoj , te Živi i Radogostu kod nas. Radogost je bio moćan Bog gostoprimstva, što izuzetno godi turističkim djelatnicima našega primorja ali on je i Bog hrabrosti. Prikazan je s dvije glave koje gledaju u raznim pravcima. Prva glava je čovjekova a druga lavlja, a u rukama drži sjekiru i sve to govori o dvostrukom karaketru toga božanstva.

Piše:Ante Škrabić