Nakon što sam u prvoj kolumni detaljno objasnio kako ne znam što je to gravitacija, ostaje mi da bar jednako neznanje pokažem pišući o provinciji, i tome otkud ona u naslovu. Dakle u prispodobi s otpalom tjemenom dlakom, ostavio sam vas rijetki moji čitatelji kako tonete u razjapljene ralje crne rupe lavandina/provincije, i ako bi rastezali tu dobru sliku sad bi ste u svom slobodnom padu već prošli sifon, te se uključili u žuboreći tok fekalija na svom putu ka dubokom moru. Jer život je more.

Malo sam zastranio priznajem, odnese me mašta. Ok. Ide provincija. Konzultirate li Wikipediju jer rječnike i gramatiku više nitko ni ne treba jel’ tako (osim par picajzli koje se bave jezikom i gnječe ostalima slobodu izražavanja), vidjet ćete da naziv provincija dolazi još od Rimljana, i označava osvojena područja izvan Italije. Već tu leži ugodno ušuškan fetus kompleksa periferije prema centru koji će kroz stoljeća lijepo rasti. Dakle, taj zemljopisni pojam je tijekom vremena evoluirao, razvio se, nabildao i poprimio i druga značenja. Tako ćete ga npr. naći u nekim crkvenim podjelama nadležnosti, ali češće i općenarodno kao sinonim za pripizdu. Oprostite na izrazu pripizda, ali meni je baš lijep, sočan, u duhu jezika i uglavnom nisu mu potrebni opisni pridjevi. U cijeloj Lijepoj našoj, a možda i u prijateljskoj Sloveniji ( pripizdou?) ovaj izraz je svugdje dovoljan da izrazi vaš stav prema sveukupnom društveno-gospodarskom životu određenog naseljenog mjesta.

Iako bi naslov moje kolumne možda zvučao bolje kao „Gravitacija i pripizda“, nisam htio sebi i portalu stvoriti neugodnu situaciju, pa sad ovako na mala vrata švercam svoje loše upakirane vulgarnosti. Prilika je sad da izdam i malo upozorenje, naime u ovoj kolumni pisat ću, naravno u granicama pristojnosti, onako kako mi misli dolaze. Ne želim vrijeđati, bogohuliti ni kršiti zakone, no neću se baš ni previše suzdržavati. Mislim da neka uškopljena kolumna ne bi koristila ni meni u ovom purgativnom procesu, a ni vas ne bi zadovoljila. I tako sam opet skrenuo s provincije. Izvanredan sam u ovom meandriranju, ali evo koncentrirat ću se. Idemo opet: provincija i pripadajuća gravitacija.

Oglas

Jeli Makarska provincija? Je. Provincija nije zbog prometne povezanosti, autoput je tu, zračna luka na sat vremena vožnje, trajekt, busevi.. Provincija nije ni zbog nedostatka novca. Malo je gradića, pardon naseljenih mjesta (jer Grad je pojam koji podrazumijeva puno toga što mi nemamo) koji planiraju proračune puno veće od stotinu milijuna kuna. Imamo i puno školovanih mladih ljudi, čitave generacije upisuju fakultete od Zagreba pa do Mostara. Makarska je i najveće naseljeno mjesto između Splita i Dubrovnika dakle na potezu dugom 250 km, kojem prirodno gravitira i Zabiokovlje… Pa zašto smo onda pobogu, provincija?

Zato što smo pripizda. Percepcija većine Hrvatske je da smo nekakvo bosansko odmaralište, jeftine hrane i prekrcanih plaža, i za nas se u nacionalnim medijima može čuti jedino kad je kakav skandal u pitanju. Rijetke dobre vijesti nestaju u moru onih zbog kojih se obraz crveni. To su sve razni simptomi iste mentalne bolesti. Provincija je lijepa riječ latinskog korijena, koja označava zemljopisnu perifernost u odnosu na administrativni centar, ali to kod ljudi zdrave pameti, dobrog odgoja, širokih interesa i nadasve znanja može biti prednost. Pripizda pak označava nedostatak svega navedenog te što je još gore: pripizda je stanje svijesti.

O tom centrifugalnom gravitacijskom djelovanju pripizde koja vas polako uvlači u svoju iskrivljenu logiku u kojoj su stvari takve kakve jesu i nema smisla ih mijenjati, o njezinom atomiziranju društva u kojem nestaju javni prostori i javni ljudi, te se toplo preporučuje isključivo brinuti za vlastitu guzicu… O toj mentalnoj bolesti, njezinim prenosiocima i fenomenima koji iz toga nastaju namjeravam dalje pisati. Pa što bude…
Piše: Davor Šegota