Uklesavanje simbola na gradnjama starih gradskih jezgri istočnog Jadrana dugo se tek uopćeno i najusputnije navodilo, naglaskom na njihov apotropejski ili zaštitni karakter. Takva su shvaćanja još početkom 20. st. zastupljena u okvirima etnologije, kada se za Poljica taksativno navode brojni motivi, od simbola i ljudskih glava do predmeta i životinja uklesanih na težačkim kućama. I kasnije napomene o simbolima na kućama srednjodalmatinskog zaleđa upućivale su na zaštitni karakter.
Gotovo posvemašnji izostanak percipiranja simbola dijelom se može opravdati činjenicom njihove slabe uočljivosti i rustičnosti izrade. Presudniji je odmak od vremena uklesavanja i ugasla predaja o svrsi i njihovom značenju, što je rezultirao i nestankom kolektivnog pamćenja o njima unatoč materijalne sačuvanosti. Nesumnjivo je dio križeva kao najučestalijih simbola na makarskim i prigradskim gradnjama i načinjen kao obrana od zlih sila. U tom pogledu dragocjen je navod iz obiteljske predaje u Podgori o načinjenih “100 križića na vratin” kao zaštiti od pokojnika kako se ovaj ne bi vratio. Sačuvan je u sjećanju člana obitelji o takvoj praksi iz, približno, prve pol. 20. st., iako se nije preciziralo na koji su način križevi načinjeni.
Neki dijelovi gradnji na kojima su načinjeni zaštitni simboli
U Makarskoj je najbrojnije uklesavanje simbola, najčešće križeva, na arhitektonskim okvirima, dovratnicima i nadvojima ulaza te, rjeđe, nadvratnicima i doprozornicima. Vjerovalo se da su vrata mjesto prijelaza između poznatog i nepoznatog, bliži liminalni prostori na čijim se pragovima očekuje prisustvo zlih nadnaravnih bića. U Zaostrogu se davno pripovjedalo kako se žena u prvoj bračnoj noći pomokrila na kućni prag te tako oslijepila sotonu koji je ovdje čučao.
Zaštitna svrha križeva iščitava se i njihovom, iako rijetkom, pojavom iza zasuna vratiju na unutrašnjosti ulaza, te niskom smještaju na pročeljima. Indikativno je i urezivanje križa u žbuku podno dimnjaka na unutrašnjem zidu kuće na Dvorinama u Makru. Dimnjaci i ognjišta također se uzimaju kao mjesta na kojima se očekuje manifestacija negativnih nadnaravnih sila te bi postavljanje križa na tom mjestu očitovalo njegov apotropejski karakter.
Križevi u zabatima kuća i na spojevima krovova glavninom su urezivani u žbuku ili cement u razdoblju od druge polovine 19. st. do 30-ih godina 20 st. Po svemu sudeći nemaju zaštitni karakter već očituju druge poticaje za njihovu izradu, o čemu će se naknadno govoriti. Izuzetak, posve moguće, predstavljaju dva križa uklesana na kamenim pločama visoko u zabatu kuće u ul. Jakše Ravlića bb na makarskom Vrpolju. Nesumnjivo su načinjeni prije 1835. godine kada je kuća katastarski ucrtana. Križevi u zabatu ove kuće podsjećaju na tradicijska shvaćanja kojima se i krovovi svrstavaju u prostore gdje bolesti, magija i druge nevolje, najlakše prodiru u prostor unutrašnjosti. Štoviše, vjerovanja su nekoć nalagala da se rođenje djeteta u placenti (krvavoj košuljici), kao potencijalno zle osobe i mogućeg vukodlaka, odvraća od zla noćnim objavljivanjem s krova kuće.
Primjer kuće na Vrpolju primarno ukazuje na komponentu granice naseljenog i nenaseljenog područja, koja je u tradicijskim shvaćanjima također okupljalište zlih sila. Takav je dugo vremena i bio položaj ove kuće, čija je strana s križevima bila okrenuta Biokovu i nenastanjenim, prostranim površinama iznad grada.
Križevi i drugi simboli uz raskrižja ulica i puteva
I križanja puteva u etnologiji su opće poznate “stavke” kod sagledavanja “ukletih” i ambivalentnih položaja kao okupljališta zlih sila i raznovrsnih demona. Mjesta su dolaska pred nepoznato, čime su nelagoda i strah najčešće reakcije. U staroj jezgri Makarske nekoliko primjera upućuje kako su simboli postavljeni upravo zbog križanja komunikacija. Najočitiji je u uklesavanju križa kod spoja Kalalarge i ul. don P. Kaera, uz rub pročelja palače Vuković, dok je kružni motiv površinski uklesan na uglu kuće na križanju ul. Kipara Rendića 2 i Dalmatinske.
Uklesavanje simbola u staroj jezgri Makarske, kojima se naznačuju raskrižja, odreda je evidentirano na mjestima pravilnijeg rastera ulica, odnosno na pravim uglovima gradnji. U poveznici su s narodnim shvaćanjem kako đavao sjedi u pravom uglu. Stoga je odabir asimetričnih tlocrtnih rješenja te oštrih i tupih kutova zgrada tumačen, osim nekih praktičnih pogodnosti, i vjerovanjem kako će se njima izbjeći zlo. Još neki položaji u gradu mogu se uzeti kao primjeri kako je do uklesavanje križeva na njima možda došlo zbog blizine križanja ulica ili kod spoja sa širim prostorom. Križevi na dovratnicima dr. Jakova Dudana 12, osim zaštite ulaza, mogli su biti uklesani u pogledu blizine križanja s ul. Makarskih biskupa. Šest križeva na dovratnicima ulaza u Babić Lozinu palaču (Kalalarga 1) zbog blizine prometnog Gradskog trga također bi označavali zaštitu uz rubni, liminalni pojas, što vrijedi i za križeve na južnom ulazu na Lištun.
Slično postavljanje simbola, iako ne uz križanje “javnih” komunikacija već prije smjerova kretanja, nalazi se u Žarnićima u Makru. Ovdje je polegnuti latinski križ (Filipov križ) uklesan na rubnom, istaknutom dijelu kuće, na granici predvorja s ulazima na kat i u prizemlje i uske komunikacije kroz zaselak.
Motiv srca kao zaštita od lupeža
Na dovratnicima Kalalarge 1 urezani motivi dva srca odaju simbole u konotaciji prikaza Srca Isusovog ili Marijinog. Intrigantno je stilizirano srce i dvije nasuprotno položene strelice izvedeni po sredini nadvratnika u Prvomajskoj bb. Motiv je poznat iz norveških zapisa magijskih molitvi kojima se razotkrivao lopov. Molitva iz početka 16. st. urezivala se na siru nad kojim se tri nedjelje uzastopno molio Oče naš, ali bez izgovora “amen”. Sir se potom davao sumnjivoj osobi. Kasnije molitve, iz 1650. i 1880. godine, također uključuju motiv srca i prekriženih strelica uz zapis riječi umirućeg Krista: Eli, Eli, lama sabahtani?
Slični magijski postupci zabilježeni su i na hrvatskoj strani Jadrana. Korištenje simbola u svrhu razotkrivanja lopova poznato je iz Karlobaške ljekaruše iz 1603. godine. Značenje srca sa strelicama na ulazu u dvokatnu makarsku kuću, također katastarski označene 1835. godine, dopušteno je dovoditi u vezu zaštite imovine od lopova. Kojim se putem vlasnik kuće upoznao sa značenjem srca i strelica teže je pouzdano reći, ali valja pretpostaviti kako je motiv iskoristio iz kakvog molitveno-magijskog predloška.
U slijedećem nastavku: III. SIMBOLI NA MLINICAMA (VODENICAMA) U VEPRIČKOM POTOKU I ČUGELJEVOJ MLINICI
