Pavle Pavlović legendarno je novinarsko ime ovih prostora, s karijerom koja traje sada već više od 50 godina. Pavlović je isto tako i veliki prijatelj Makarske, koju pamti još iz doba turističkog uzleta i u kojoj je stekao prijatelje za čitav život. Ovaj sarajevski autor poslao nam je tekst u kojem se osvrće na turističku povijest i sadašnjost našeg grada, kroz prijateljstvo s jednim od veterana makarskog turizma Sretanom Srzićem i njegovom suprugom Marijom.
– Da je bilo kako je trebalo ponovo bi uživao na balkonu s kojeg puca pogled na cijeli makarski zaliv. Ponovo bi bio sa vječnim drugom Sretanom Srzićem i njegovom Marijom da kao stari skojevci još jednom obavimo tradicionalni svečani ritual kušanja dalmatinskih delicija.Ponovo bi more i obala, što se gube u magli sutona, vraćali na dane kada je drug Sretan bio pokretačka snaga naglog procvata Makarske rivijere.Jer, nezaboravan je doprinos druga Sretana Srzića razvoju turizma u Dalmaciji. Pod komandama njegovog vrhovnog štaba, 52 kilometra Makarske rivijere, desetljećima je smatrano najboljim dijelom, u ono vrijeme ugnjetavane, hrvatske obale. Nisu onda razne Dijane Ćuljak s TV ekrana kazivale kako neprijateljski turisti, posebno iz Bosne i Hercegovine, uništavaju bisere Lijepe naše.
Drug Sretan i ja, uz pažljivo slušanje drugarice Mare, što bi nam neumorno punila šaržere arbunima, molovima i hobotnicama raznih kalibara, prisjetili bi se i njegovih slavnih ofenziva u obližnjim Tučepima. Vodio je on tada čete međunarodnih žurnalista na veličanstvenim okršajima pera i mišljenja u povijesti znanim pod imenom nezaborava – Majski ili svibanjski skup turističkih novinara. Bila je tih proljeća, zahvaljujući i drugu Sretanu Srziću, Hrvatska u hiljadama članaka, TV programa na svim jezicima ovog planeta. Imala je ondašnja Lijepa naša gratis reklamu, koja se mjerila u stotinama miliona bivših njemačkih maraka.
Pod komandom druga Sretana rađala se i do danas nesalomljiva odbrambena crta znana kao kućna radinost. Zacrvenilo se od tada na tisuće i hiljade novih krovova pod kojima su se skrivali javni i ilegalni turisti, hrabri bojovnici za nezaustavljiv razvoj Makarske fronte.
Niklo je tada na desetine hotelskih zdanja sa nizom zvjezdica kvalitete. Vojevalo se i bez prestanka za bolju komunalnu infrastrukturu. Makaraska rivijera od vremena Sretana Srzića i drugova nema nestašica vode, nema problema sa strujom. Turistička bojišnica bila je obezbjeđena do maksimuma.
A, što danas ima Makarska rivijera, Dalmacija?!
E, zbog takvih pitanja, zbog takvih borbenih saznanja da na makarskom primorju poslije rata nije izgrađen gotovo nijedan hotel visoke kategorije, da je zauvijek uništeno na desetine uspješnih kolektiva, tvrtki, tvornica, molim vas da mi pomognete da se samolustriram. Ne dajte mi da se prisjećam sretnih, prošlih dana u kojima su nas gazili i ugnjetavali drugovi kao što je Sretan Srzić. Danas kao i onda potpomognut drugaricom Marom.
Samo zaborav donijeće nam opsjenu lažne lijepe današnjice. Koju nam neće mutiti sjećanja na lik i djelo nekog Sretana čije je ime najbolje simboliziralo vrijeme koje se teško vratiti može.
Nije tome kriva samo korona i strah od Bosanaca što čine pi pi u tirkizno more.
Piše: Pavle Pavlović / foto: privatna arhiva
