Ljeto koje lagano ide svom kraju bilo je, zbog pandemije, puno nepoznanica, uključujući i sudbinu brojnih tradicionalnih kulturnih festivala. Pronašavši balans između sigurnosti i poštivanja propisanih mjera te nepokolebive želje da ne ustukne, svoje jubilarno petnaesto izdanje doživjela je i ‘ka Kultura u Tučepskin zaselcima’. Iznimno svedena na tri događanja, iznimno tek u jednom zaselku koji je tehnički najviše dorastao posebnim uvjetima, ‘Ka kultura’ je svojim prijateljima posjetiteljima bar na kratko vratila privid boljih vremena.
Koliko je ta manifestacija cijenjena na široko i u krugu struke najbolje govore dojmovi koje su s nama nakon zatvaranja ‘kKuTz’-a podijelili glumac Pero Juričić te kazališna kritičarka Olga Vujović..
‘ Da se ta večer još nije dogodila, ja bih unaprijed mogao reći kako će biti jer doživljaj je uvijek isti – nezaboravan. Igrati u tim brdima, čovjek se osjeća najbliže Bogu a gluma i jest na neki način razgovor s Bogom. Posebna priča uz ambijent je i publika, koja nije došla reda radi, nego s namjerom da bude dio događanja. I publika i glumci pripremaju se za jedan poseban kazališni dojam. Vaša publika je školovana za gledati predstave, to je visoka škola poznavanja kazališne i ine umjetnosti. Predstava i kad završi, ne završi, traje, dođu novi momenti i ostanu u pamćenju. U ovo vrijeme korone, kad je nekako sve izgubilo sjaj i draž, ustuknulo pred strahom, e gore na ‘kKuTz’ -u se ništa nije izgubilo’ – rekao je antologijski hrvatski kazališni i filmski glumac Pero Juričić.
Olga Vujović jedna je od rijetkih novinara u kulturi s čak dvije diplome, zagrebačkog PMF-a i Filozofskog fakulteta. Legendarna novinarka Radio Sljemena u mirovini redovito piše kritike za nezavisni portal Kritikaz Igora Tretinjaka, treći program Hrvatskog radija i Vijenac te mnoge druge. Ujedno je i jedna od rijetkih kazališnih kritičarki koja vjerno prati sve produkcije od manjih do većih sredina, od suvremenog plesa do lutkarstva.
‘ Kad sam prvi put čula za ‘kKuTz’, pitala sam se koliko čovjek mora bit lud i željeti povezati kulturnu baštinu, zapuštene zaselke, kazalište i gastronomiju. Nakon što sam prvi put bila vožena kroz zaselke, rekla sam umjetničkom ravnatelju Ivici Mijačiki: ‘Veliki zalogaj, ali i ti imaš velika usta’. Nisam ni u jednom trenutku dvojila kako će i ove godine biti ‘Ka Kulture’, jer činjenica jest da su se i drugi kulturni festivali održali u ovom ili onom izdanju i nije bilo šanse da Ivica Mijačika odustane. A zašto i bi? Pa sve je tu – i kazališta i zaselci i ljudi koji to vole. Predstava ‘Ne daj se, Njofra!’, autora Milana Grgića a u režiji Zorana Mužiča, bila je šarmantna. Pri tom moram izdvojiti maestralnog Peru Juričića, koji je veteran, kazališni bard, veliki umjetnik i veliki čovjek i silno sam sretna što sam ga imala prilike susresti u Sridi Sela. I ostatak glumačke ekipe zaslužuje sve pohvale, što zbog predstave a što zbog činjenice da je Kazališna skupina Lectirum s ovom predstavom odlučila igrati svugdje okolo a onda u Zagrebu možda da, a možda ne. Ja jesam Zagrepčanka ali ne volim nastojanja da se sve odvija u Zagrebu, nije Zagreb središte svega što vrijedi, ljudi su ti koji vrijede – zaključila je Vujović.
A umjetnički ravnatelj Ivica Mijačika već je ‘jednim okom’ na programu 16. Ka kulture.
‘ Iza spuštenog zastora 15. ‘kKuTz’ – a možemo reći kako smo uspjeli sačuvati povijest, zadržati naviku i, kao uvijek, ‘podrediti’ se kulturi. A ona zaslužuje ostati na nogama. I ostala je! Opasnost od nevidljivog neprijatelja odradili smo vrlo trezveno. Samo nek’ se klatno primiri. Umjetnost neće imati neizvjesnost futura. Što se nas tiče, širiti će se nepokolebljivo i ustrajno. I zahvala svima, u nemaloj organizaciji, koji su doprinijeli da ‘ka Kultura’ ostane okomita!’ – poručio je Mijačika.
M.D.
