Monografija o Velikom Brdu autora fra Tomislava Brekala i fra Karla Jurišića, predstavljena prije dva dana u Domu velobrdskih ledara, odličan je izvor vrijednih informacija o povijesti “Velog berda” prvi put spomenutog u 18.stoljeću, no s nalazištima koja svjedoče o dugom kontinuitetu života.
Pažnju nam je privuklo poglavlje koje se bavi prezimenima. Naime, kako piše fra Tomislav Brekalo, u prošlim su stoljećima tu živjeli stanovnici s desetak različitih prezimena o kojima već odavno nema spomena. Među njima se ističe prezime Matić koje je najstarije poznato prezime iz Velikog Brda.
Oko 1622.godine Stipan Matić komad svoje zemlje u Velikom Brdu ostavlja franjevačkom samostanu u Makarskoj. Drugi zapis datira iz 1647.godine, kad su Dubrovčani zarobili hajduka Ivana Matića s trojicom drugova. Poslije 17.stoljeća se obitelj Matić više ne spominje u Velikom brdu; jedni su izumrli, drugi se iselili.
Pleme Baškovića u Žlibu drugo je najbrojnije pleme u Velikom Brdu, a odlikuju se komunikativnošću i religioznim duhom.
Posebno je zanimljivo pratiti nestala prezimena. To su Benčevići, Cvitanović-Pavići, Dešpetovići, Dugošići, Markočevići, Martinčevići, Nimičići, Petričevići, Žvalinovići i Kojadinovići. Neka su pak starija prezimena zamijenjena novima. Bojčići postaju Turine, Nimičići postaju Gojaci, a Vržine Baškovići.
Prvi popis stanovništva datira iz 1770.godine, kada je u Velikom Brdu živjelo 33 obitelji odnosno 222 žitelja. Najbrojniji su bili Baškovići, Nemčići i Klarići.
Za usporedbu, 2007.godine mjesto broji čak 140 obitelji, i 380 stanovnika. Najveći broj žitelja zabilježen je 1925.godine, kada ih je bilo čak 666.
Glede prezimena, nakon 1991.godine doseljavaju stanovnici iz Hercegovine, Imotske krajine, Makarske…Stoga se uočavaju neka nova prezimena poput Stojčevskih, Viskovića, Baletića, Ercega, Greba, Gvozdenovića, Sesara, Škrabića, Bućana, Šapita, Stanića, Pivaca…
Ivona Ćirak /foto M.D.
