Ako vas malo čudi ime ove kolumne, vjerujte ni meni nije bilo lako doći do njega. Znate kako je.. čovjek, autor i sujetnik htio bi u dvije riječi naslova sjediniti atraktivnost, pa time privući čitatelja, a istovremeno u te iste dvije riječi sažeti neku svoju veliku misao, životni moto i naravno objasniti sve tajne svemira. I tako se rodila Gravitacija provincije. Kako je ovo prvi put da vam se kroz ovu kolumnu obraćam, pokušat ću objasniti zašto gravitacija i zašto provincija te kako sam ih ja gledajući u nosivu gredu nad svojim krevetom sjedinio (naime, važno je znati kada i gdje se neka povijesna ideja rodila npr. Newtonu ispod stabla jabuke, Tesli u parku i sl.).

Oglas

Gravitacija nije neki nepoznat pojam, jel’ tako? Često se koristi i u svakodnevnom razgovoru, a svi znamo da je to u stvari onaj fenomen kad skočiš, koliko god skočiš -padneš nazad na zemlju. Iskreno, čovjek je tako može najlakše opaziti. Eksperiment se može raditi u raznim varijantama npr. stavite čekić na policu iznad glave, stanite ravno ispod police i ljuljate je sve jače. Svaki put će (suprotivo vašim željama) čekić pasti ravno na vašu istraživačku glavu. Dokaz gravitacije je tu. Ali zašto čekić pada, a ne poleti visoko u zrak ili bar ostane lebdjeti na istom mjestu? Tražeći odgovor možemo konzultirati vjeru ili znanost.

Tako će vam katolici i pravoslavci objasniti da je čekić u glavu kazna za vaše grijehe, da je to Božja volja i umjesto što pitate glupa pitanja bolje bi bilo da odete nedjeljom u crkvu i molite za oprost grijeha i život vječni. Muslimani će ustvrditi da Proroku Muhamedu nikad nije pao nikakav čekić na pamet, i da ako klanjate redovno pet puta na dan imate dobre šanse izbjeći bilo koji padajući predmet. Budisti će vam s osmijehom i savršenim mirom objasniti da je čekić uglavu jedan od načina postizanja nirvane, a Židovi će prvo pregledati jeli čekić zadobio neka oštećenja pri udarcu. Ako niste vjernik i ovakvi logični odgovori vas ne zadovoljavaju vi će te svako utjehu i objašnjenje potražiti u znanosti.

No, moram vas razočarati…isto kao i sve vjere ovoga svijeta tako i sva znanost ovoga svijeta ne može objasniti gravitaciju. Znanost može registrirati efekte gravitacije, matematički ih dokazati, izračunati koliko će koje nebesko tijelo savijajući tkivo vremena i prostora privući jedno drugo i taj efekt (da mi masivniji privlačimo lakše) nazvati gravitacijom. Kako ona u stvari djeluje, kako se prenosi, koji su to subatomske čestice koje savijaju prostor i vrijeme… pojma nitko nema. Hipoteza ima, teorija nešto manje, a sve u svemu nitko pojma nema. Nisam ni biskup ni fizičar, pa mi je pametnije da se kanim daljnje raščlambe ovog fenomena.

Želim reći da u tom svijetu nepoznatog oko nas, može i meni biti dozvoljeno da teoretiziram. E pa draga moja široka javnosti, ja posve matematički neutemeljeno ali statistički dosljedno tvrdim da u centru svake provincije postoji najmisteriozniji gravitacijski fenomena Crna Rupa. Namjerno pišem velikim slovima jer je to velika Crna Rupa. Za one koji ne znaju, sram ih bilo, crne rupe se nalaze u središtu svake galaksije. One su takav koncentrat mase (umrlih zvijezda) da njihova gravitacija zarobljava sve. Čak i svjetlost – zato i jesu crne rupe, a ne Božićni Grad.

Uglavnom od crne rupe nemoš uteć. Ima taj jedan rub, zove se horizont događaja na kojem svi kružimo prije nego li nas provincija usisa u svoju tamu. S toga ruba (event horizont) možete se nadljudskom snagom otrgnut i otić u Irsku ili sa svima nama poraženima, polako u spirali propadanja potonuti u crnu rupu provincije. Kao proročanski znak neumitne ćelavosti, kao dlaka s tjemena, u lavandinu kružite bespomoćno dok vas spokoj ponora očekuje otvorenih usta.

Gravitacija provincije. Razmislite o tome.