Ne tri, ne četiri nego pet puta vratila je oduševljena publika Dariju Lorenzi Flatz i Tarika Filipovića na bis na pozornici u Podstupu gdje je u nedjelju, uz ‘vatromet po kKuTz-u’, službeno zatvoreno sedamnaesto izdanje festivala ‘ka Kultura u Tučepskin zaseocima’.
Predstava ‘Da sam ptica’ redateljice Arije Rizvić na tekst Nikoline Bogdanović, koja kopa po sudbini i dušama mladog bračnog para koji uslijed ratnih strahota mora pobjeći iz Sarajeva dotaknula je publiku u toj mjeri da su, nakon što ispratili glumce višeminutnim pljeskanjem, ostali u tišini sjediti na svojim mjestima. I promišljati. O teškim ljudskim sudbinama, o besmislu rata, o amplitudama ljubavi, o korijenima, o nadi. A opet, Tarik i Daria kao Amir i Mirna u svojoj su vrhunskoj izvedbi gledatelje nekoliko puta dobrano nasmijali i te kako poznatim bosanskim humorom tako da je balans između tuge i smijeha apsolutno pogođen.
Zato u konobi nestvarno nesebičnog domaćina Marka Viskovića nije bilo mjesta za tugu i teške teme. Prijateljska, gotovo obiteljski intimna atmosfera lebdjela je dvorom konobe do kasno u noć koju će, nema sumnje, oni koji su joj prisustvovali, dugo pamtiti. Slušati Tarika kako uz kkutz klapu pjeva Tomu Zdravkovića nije nešto što se dogodi svakome i često. Kao ni desetci drugih momenata koji se utkaše u posljednju večer ovogodišnje ka Kulture. Večer s koje svi otiđoše kao milijunaši. Kulture.
Glasnogovornik u lišću u svom je posljednjem ovogodišnjem mudrom promišljanju podučavao latinskim izrekama. Onu dobitnu izvukla je djevojčica Rafaela Mendeš. Quod licet lovi, non licet bovi. Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Tako je glasila pobjednička izreka. U prijevodu – nije sve za svakoga. KKUTZ definitivno jest za trajanje.
Pet događanja ovogodišnje ka Kulture proletjelo je u trenu. Svako posebno na svoj način, svako posjećeno do posljednjeg mjesta. Jedva čekamo vidjeti što organizatori spremaju za njegovo iduće, punoljetno izdanje.
MD/foto MD
