Rogozničko jezero, poznato po vodenom stupcu u kojem su jasno odijeljeni slojevi bez kisika i toksičnog sumporovodika, proteklih se dana zamutilo i ostalo posve bez kisika, priopćeno je s Instituta Ruđer Bošković, čiji znanstvenici redovito prate ekosistem “Zmajeva oka”.
Ovih dana primijećena je promjena u boji i mirisu jezera čemu je uzrok proširenje anoreksije s dna na cijeli vodeni stupac jezera i širenje toksičnog sumporovodika kojem je prirodnom procesu pogodovao nagli pad temperature atmosfere, kaže se.
Jezero se 27. rujna naglo izmiješalo, zamutilo, širio se miris trulih jaja, te je promijenilo uobičajenu transparentnu zelenkasto-plavu boju površine u neprozirnu zelenkasto-sivu. Došlo je do hlapljenja i oksidacije sulfida te stvaranja polisulfida i elementarnog sumpora koji se uslijed visoke koncentracije i slabe topljivosti pojavljuje u koloidnoj formi, odnosno taloži u vodenom stupcu, kazala je voditeljica Laboratorija za fiziku mora i kemiju vodenih sustava IRB-a Irena Ciglenečki-Jušić.
Proces miješanja vode i oksidacija sulfida potrošilo je sav kisik u jezeru što je izazvalo pomor biljnog i životinjskog svijeta, objašnjava Irena Ciglenečki-Jušić i podsjeća da je slično stanje zabilježeno u rujnu 1997., u listopadu 2011., te 2016.
Pojava anoksije u cijelom vodenom stupcu jezera prirodni je proces koji se javlja u nepravilnim vremenskim intervalima ovisno o vremenskim prilikama. Pogoduju mu ekstremni vremenski uvjeti, poput naglog pada temperature atmosfere i hlađenja slanog površinskog sloja vode. Taj sloj vode tone i miješa se s vodom bogatom sulfidom. Unazad zadnjih desetak godina ovakve nagle promjene su sve učestalije, navode znanstvenici.
Prema dosadašnjim saznanjima za biološki oporavak je potrebno nekoliko godina, dok se kemijski procesi vrate na staro u roku od mjesec dana, kaže se.
Rogozničko jezero ili u narodu poznato kao Zmajevo oko, prirodni je fenomen i jedinstven morski sustav na Jadranu i Mediteranu. Nedavno je zbog svojih fizičko-kemijskih i bioloških karakteristika uvršteno na mapu od stotinjak stalno stratificiranih jezera na svijetu. Stratigrafiju njegova vodenog stupca čine anoksični ili slojevi bez kisika, i euksinični ili slojevi slobodnog toksičnog sulfida.
Glavna karakteristika jezera je sezonska stratifikacija u gornji oksični sloj, srednji sloj ili kemoklinu obojenu u ljubičasto, te pridneni anoksični sloj okarakteriziran potpunim mrakom i visokim koncentracijama toksičnog amonijaka i sulfida.
Hina/foto Institut Ruđer Bošković
