Prije 15-ak godina Makarsku su uvjerili da joj ne treba treći pedijatar. Nemamo ga; dapače, sretni smo da imamo dva. Prije par su godina nacionalni mediji, na poziv političkih struktura, napravili pravi show predstavljajući drugu pedijatricu kao spas za Makarsku. Nema veze što će za koju godinu ispuniti uvjete za mirovinu, no problem je nekako zakrpan. Sad nam je normalno i da po 20 dana radi samo jedna pedijatrica, jer Dom zdravlja drugoj nije našao zamjenu, niti se oko toga potrudio.

Onda su nas uvjerili da nam ne treba rodilište. Evo, nemamo ga, i sve funkcionira. Pokoje se dijete rodi na Hitnoj pomoći ili na putu za rodilište, ali na sreću, većih incidenata nije bilo. Možemo i bez rodilišta, provjereno.

Onda su nas uvjerili da nam ne treba laboratorij koji ne radi tijekom popodnevnih sati. Potom su nas uvjerili da nam ne treba ni magistra. Dobar dio krvi obrađuje se, naime, u Splitu. A sad nas uvjeravaju da je Makarskoj, koja trenutno sama, bez općina, ima skoro jednak broj gostiju kao i stanovnika, nije potreban rad laboratorija poslije 11 sati.

Oglas

Onda su nas pokušali uvjeriti da je makarskoj hitnoj dovoljan samo jedan liječnik u smjeni, i to u špici sezone. Na sreću, pitanje je riješeno intervencijom Grada koji je isforsirao nalaženje rješenja i iznašao novac za liječnika.

Sad bi nas trebali uvjeriti da nam ne treba rendgen. Jer radiologa nema, iako je bivša uprava Grada potpisala ugovor s radiolozima koji dvaput tjedno obavljaju ultrazvuk. No problem je s hitnim snimanjima, čime problem s makarskim rendgenom već postaje kronični. Jasno je kao dan da problem kadra nije lako riješiti preko noći, osobito kad se radi o radiolozima, i tu se ne može nekome tek tako nešto spočitavati. Pitanje magistri bi se možda i riješilo da je Dom zdravlja bio spreman pustiti laboratorij u koncesiju.

No, kako smo naveli, nije štos u tome da netko ne želi riješiti pitanje u Makarskoj, a ono da je rješivo tek tako.

Međutim, očito je da se nešto ni ne trudi, a kada se gube usluge, najprirodnije je braniti tezu kako je i takav model izdrživ i prihvatljiv.

Ima ona priča o lešanoj žabi; kada se našla u vodi, voda je isprva bila ugodna, a kako se temperatura povećavala, žaba se prilagođavala. Sve dok se nije skuhala.

Tako je i s makarskim zdravstvom.

Bi li se problem lakše riješio da se Domom zdravlja upravlja iz Makarske? Zavisi. Zavisi naime tko bi i na kakav način upravljao. Menadžerski i kreativan pristup koji se pokazao na primjeru drugog liječnika na hitnoj sigurno bi našao barem neka rješenja, jer već godinama imamo dojam da Splitu Makarska i nije nešto na vrhu liste prioriteta.

Ivona Ćirak/foto O. F.