27-godišnji Makaranin Boris Mirko, s kratkom pričom “Studen i glad” prijavio se na književni natječaj za mlade autore “Prozak na vrhu jezika”, no ovo nije prvo predstavljanje publici ovog Makaranima sa svojim štorijama. Naime, u zadnje dvije godine tri su mu priče ušle u uži izbor natječaja “Sedmica i Kritična Masa”.

Mladi je Makaranin pisati počeo još u srednjoj, no kazat će kako mu je i pjesme i priče bilo lakše ispisati na engleskom jeziku. – Valjda mi se tako bilo lakše izraziti tada, vjerojatno zbog količine engleskog sadržaja koji sam konzumirao, objašnjava Boris.

Osim što se u slobodno vrijeme rado bavi amaterskim pisanjem, nižući rečenice u priče čiji je tijek, kako veli, uglavnom nepredvidiv, valja reći da je Boris magistar sociologije, etnologije i kulturne antropologije. Poput svih koji se bave pisanjem, i Boris ima svoju vjernu publiku, ujedno i žiri, koji je prvi filter na putu prema pročišćavanju tekstova.

Oglas
– Primarno je to moja cura Marieta, koja uvijek pročita priču prije nego je završim, pa onda uz neke njezine prijedloge, priča dobije svoju formu. Nakon toga prijatelji kojima isto pošaljem tu i tamo da pročitaju nešto, pa mi kažu što misle, otkriva Boris.
Iako je priča za Prozak na prvu ljubavna, jer je glavni lik ostavljeni muškarac koji bizarnim i nadrealnim ritualom ujedno oplakuje i zahvaljuje, autor će reći da je priča ujedno i sablasna, i tužna.
– Kod pisanja uvijek se vodim jednom pomišlju koja me preokupira gotovo svakodnevno: “što ako?”  To je način na koji mi misli funkcioniraju, uzmem neku ideju, stvar, radnju i počnem razvijati situacije koje se mogu i ne moraju dogoditi. Zatim razvijam određenu scenu u glavi, stavljam se na mjesto protagonista i zamišljam svijet u kojem se on nalazi. Što se tiče nadahnuća, volim fantastične priče, volim neobjašnjive situacije i događaje isprepletene sa različitim emocijama koje ljudi proživljavaju u svakodnevnom životu, tumači.
Zanimalo nas je postoji li, s obzirom na struku, nekakav posebni filter kroz koji promatra i analizira ljude, koristeći kasnije tu tehniku u pričanju priče.
– U sociologiji postoji termin sociološke imaginacije, koja podrazumijeva želju za razumijevanjem društvenog položaja i kulturnog konteksta pojedinca, kao i sposobnost skakanja iz jedne perspektive u drugu. Mislim da sam s godinama studiranja razvio bar djelić toga, koji onda koristim pri zamišljanju društvenih situacija i različitih odnosa između ljudi. U slučaju kratkih priča, to mi daje jedan alat s kojim mogu konstruirati osobu za koju mislim da bi se ponašala na određen način u određenoj situaciji, veli Boris.
Na pitanje planira li jednom objaviti knjigu odvraća kako se nada da ga u budućnosti čeka zbirka kratkih priča.
– Ali o tom po tom, oprezno će mladi autor koji trenutno živi i radi u Splitu.
A njegova Makarska je, dodaje, uvijek poželjna destinacija vikendima kad ne radi…
Ivona Ćirak /foto privatni album