Vruće srpanjsko prijepodne, srećom po nas, jer turisti sa Zelenke visoke temperature već su potjerale na plažu. Dok furešti na plaži uživaju u pravoj ljetnoj, mirisnoj, živopisnoj i ljekovitoj kulisi, dotle se na kružnom toku preimenovanom prije 20-ak godina u Trg Kobaca odvija jedna posve druga predstava. Privukla je domicilno stanovništvo, pa na skalama i u kafićima ima i nejake publike, ali i onih starijih, koji su se raznih predstava već nagledali.

Reklo bi se na prvi pogled da u ovoj guštaju. Promatraju šutke, jer se ne žele nadjačavati s bagerom. Prašina pada po mobitelima i kavama koje se ispijaju u susjednom kafiću, ali ni to nikome ne smeta. Štos je samo u tome da se ova predstava odvija bez bine. Štoviše, glavna radnja se i temelji na rušenju pozornice, koja je, zajedno s apelima na kulturne večeri na Zelenki, smrvljena u čistu esenciju makarske svakodnevnice – beton.

Pljesak je, doduše, izostao, ali stanovnici Zelenke neće aplaudirati tek tako, što ne znači da im se fabula ne sviđa.Miljenko Lozo, koji ima kuću 100-ak metara udaljenu od nesretne pozornice, također ne plješće, ali se ozareno smiješi.

Oglas

Što bi ovdje trebalo niknuti sad kad nema bine?
– Premalo je ovo za građane Zelenke. Ovo je premali infrastrukturni zahvat. Mještani Zelenke očekuju nešto glamuroznije, objašnjava Lozo.

Ideja koju nam izlaže je sljedeća. – Ne bih ja binu nikako rušio. Naprotiv, izgradio bih još jednu etažu. Jedna bi bila za HDZ, druga za SDP, i ostavio mogućnost nadogradnje za nezavisnog, ako se pojavi na sljedećim izborima. I tu bih ostavio ankere da vire. A onaj tko pobijedi ima pravo birati, hoće li u prizemlje, kat ili na galeriju. Tako će biti svi zadovoljni, a nadam se i mještani Zelenke, koji će isto biti pokriveni. A ovo nikako nije rješenje, tumači dalje.

A da bina nije srušena, koga biste doveli na nju?

– Doveo bih Jozu, Mucića, Glibotu. Nekidan nisu iskoristili priliku, odgovara.

Živka Jovića je zateklo pitanje o tome što bi tu trebalo biti. Nije navikao da netko nešto pita stanovnike Zelenke, valjda.

– Nisam razmišljao o tome. Tu je bio kiosk, ja bih radije to nego binu. Bina nam treba jednom godišnje, a novine i ostale potrepštine svaki dan, obrazlaže Jović.

– Da je li mi žao bine?! A zašto bi mi bilo žao?!!, čudi se pitanju.

Davoru Okmažiću upravo stiže kava na stolu u susjednom kafiću koji je neuobičajeno popunjen za ovo doba dana.

– Meni je najbitnije da je naš čovik sa Zelenke zadovoljan, ako ljudi sa Zelenke nisu zadovoljni, onda nema smisla. A ljudi sa Zelenke nisu zadovoljni s “iks” stvari, a ne samom s binom, i to su pokazali na  izborima. Dosta im je lopovluka. Ja sam 30 godina glasao za HDZ, ali se sramim mojeg HDZ-a. S ovim što rade natjerali su me da moram glasati protiv HDZ-a, otvoreno će Okmažić.

Kaže kako bi na mjestu bine trebalo osigurati neko mjesto za invalide. Postaviti klupe i zelenilo, zna se, veli, kako trg treba izgledati.

Za susjednim stolom sjede tri gospođe. Ne žele govoriti pod imenom, ali sve tri tvrde kako im treba vratiti kiosk.

Predstavu napuštamo prije kraja, možda nismo pristojni, ali tri komunalna redara nadziru s parkinga mjesne Ribole i kad ih vidimo, dok nam kimaju kako se sve odvija bez poteškoća, znamo da će scenarij ovog puta doći do predviđenog finiša.

Happy end? Kako za koga. Nećemo vam ništa sugerirati.

Ivona Ćirak/foto O. Franić