Skoro je mjesec dana prošlo otkad je dr.Marko Rađa, ravnatelj županijskog Doma zdravlja, donio odluku o zatvaranju parkinga za liječnike koncesionare te je prioritetnim medicinarima proglasio osoblje stacionara, hemodijalize, te potom djelatnika Doma zdravlja. Lijepo je podijelio i uredno brojkama označio parking mjesta, a liječnicima koncesionarima je poručeno da za njih mjesta nema. Sve bi to bilo donekle razumljivo da parking već tri tjedna ne zjapi – prazan.
Dok parking provocira luksuzno praznim prostorom, određeni broj liječnika koncesionara parkira na mjestima koja su ranije primarno služila za pacijente, pa se u tom začaranom krugu kojeg je pokrenuo domišljati dr.Rađa snalaze i pacijenti kako znaju i umiju. Ako pitate ravnatelja što je htio postići zatvaranjem parkinga, na kojem obično uočimo tek jedno i dva ili čak nijedno vozilo, sigurno bi vam rekao isto što i nama – red.
To što se oko zgrade Doma zdravlja stvorio cijeli niz problema zbog ionako kroničnog nedostatka parkinga, to Rađu ne brine. On sigurno ima parking u Splitu. A Split je daleko.
Dovoljno daleko da nemate pojma što se događa u Makarskoj, a s druge strane, eto, dovoljno blizu da tu i tamo ipak morate pokazati da ste šef te zaboravljene ispostave u gradiću 60-ak kilometara južnom od Splita.
Šteta da se Rađa tako srčano i revno zauzeo za red na parkingu, a nije u stanju riješiti pituranje pedijatrijske ordinacije koja je uređena još u rujnu prošle godine. Bila bi to već davno useljiva ordinacija u koju je investirana zapanjujuće velika količina novca da se nije dogodio problem s prokišnjavanjem. Na kojega su upravu ranije već upozoravali, ali kako smo napisali, Split nije tako blizu, ili bolje rečeno, Split silom prilika jest, ali Makarska nije.
Nakon višekratnih upozorenja, sanirala se šteta nastala zbog problema na krovištu, ali naravno tek nakon što je prije toga u uređenje unutarnjeg prostora uloženo preko 200 tisuća kuna, i to bez namještaja. Jer to tako ide kad se ne radi o vašem novcu.
Kako bilo, od završene sanacije su prošla dva mjeseca, a u ta dva mjeseca Rađa nije bio u stanju poslati piture da saniraju unutarnje zidove ordinacije, što je za ustanovu po svoj prilici kompleksna operacija. U međuvremenu je, istina, riješio gorući problem parkinga, pa valja i razumjeti kako se ne može na sve strane.
Šteta ipak da je uprava tolike resurse potrošila na problematični parking, jer da nije, možda bi se intenzivnije bavili problemom makarskog laboratorija u kojemu je jedno vrijeme radila samo jedna laborantica. Možda bi na vrijeme riješili problem koji će se javiti kada starija djelatnica ode u mirovinu.
Možda bi se uporno zalagali za dolazak dječjeg kirurga za što je potrebno dobiti zeleno svjetlo resornog ministarstva. No ne bismo se čudili da taj papir stoji negdje u ladici, i da se nitko ne sjeti podsjetiti ministra da Makarskoj tu i tamo treba dječji kirurg jer i kod nas djeca znaju, tu i tamo, slomiti ruku ili nogu.
Na sve one kronične probleme makarskog Doma zdravlja nećemo niti podsjećati. Navikli smo se. Nama Split nije toliko daleko koliko je splitskoj upravi Makarska.
S obzirom na udaljenost i s obzirom na to što se događa kad se ravnatelj sjeti Makarske, možda bi bilo bolje da se niti ne zamara seoskom ispostavom nadomak Zagvozda. Obično se ne pokaže uspješnim. Od praznog parkinga i ne treba veći dokaz uzaludnosti njezina angažmana.
Ivona Ćirak/foto M.D.
