Udruga Kačić reagirala je na izjavu gradonačelnika Makarske za naš portal, u kojemu na hipotetsko pitanje koji bi objekt porušio kako bi napravio drugi iste namjene, da može, odgovara kako bi temeljito rekonstruirao ili porušio zgradu Srednje škole fra Andrija Kačića Miošića u Makarskoj. Priopćenje udruge Kačić prenosimo u cijelosti.

Ovim putem željeli bismo građane educirati o ovoj zgradi koja se u današnjem lošem stanju nalazi prvenstveno zbog nebrige, neulaganja i neodržavanja, a ne loše arhitekture, odnosno arhitektonskog projekta. Sveučilišni profesori Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu zgradu današnje makarske srednje škole ističu kao jedan od najboljih primjera obrazovne arhitekture u Hrvatskoj. Zgrada (1978. – 1981., nekad osnovna škola) je prvosagrađeni objekt novog stambenog naselja ”Istok” (urbanistički plan; Dinko Milas, 1981.) u Makarskoj, a projektirali su je arhitekti/ce Juraj Matijević, Vesna Matijević i Dinko
Milas. O arhitektonskoj vrijednosti ove zgrade, pisao je za arhitektonski časopis ”Čovjek i prostor” arhitekt Tomislav Premerl, jedan od najutjecajnijih hrvatskih teoretičara i povjesničara arhitekture, ocijenivši izvrsnom arhitektonsku realizaciju ove obrazovne ustanove.
Zgrada srednje škole sadrži brojne arhitektonske kvalitete zbog kojih se odmiče od puke
funkcionalnosti. Pri projektiranju se vodilo računa i o mikro i makro kontekstu.
Škola prije svega podržava mediteranski način života. Većina učionica ima izlaz na vanjske terase, dok središnji prostorni element – aula-atrij ima ulogu ‘trga’ kao prostora za interakciju i društvena okupljanja učenika i nastavnika.
Novosagrađena škola je na neki način predstavljala ”centar” novog naselja sa svim svojim društvenim aspektima ”pa je njezino situiranje i određeni urbani naglasak smišljen i s uspjehom proveden”. Artikulacija prostora zgrade ne slijedi ustaljene principe oblikovanja obrazovne arhitekture, već se projektiranju pristupilo promišljeno, uvažavajući prostorne zadatosti, tj. blizinu stare urbane aglomeracije i izgradnje sasvim novog modernog naselja, stvarajući društveno-obrazovni sadržaj koji je trebao zadovoljiti potrebe novog naselja. Prema riječima teoretičara arhitekture T. Premerla, arhitektonsko oblikovanje makarske škole je način ”koji je uvijek suvremen i koji pretpostavlja svoju trajnu suvremenost.”
Premerl navodi da se zgradom nastojalo ”ostvariti jednu novu moguću koncepciju zajedništva škole i društvenog središta” te da su se arhitekti ”odlučili za kompleksnije svladavanje zadatka, počevši od vlastite vizije edukativnog središta koje prerasta u neposrednu novu urbanu strukturu tvoreći jedinstvo ne samo u oblikovnom smislu nego ponajprije u duhovnoj koheziji novo oblikovanog humanog življenja.”
Zbog svega navedenog smatramo da je sramotno da gradonačelnik priča o potencijalnom rušenju jedne od obrazovnih, i arhitektonski najvrjednijih zgrada druge polovine 20. stoljeća u gradu, čija je arhitektonska kvaliteta prepoznata i u nacionalnim okvirima. Gradonačelnik nije tu da daje ocjenu o kvaliteti arhitektonskog ostvarenja, već da uvažava mišljenje i postulate struke. Ne može se izostanak političke volje za održavanjem i sanacijom zgrade, od 80-ih do danas, pokušati opravdati lošom arhitekturom jer ona to nipošto nije. Dapače!
Naravno da ne može objekt sagrađen prije 40 godina biti u dobrom stanju i energetski učinkovit ako se nije primjereno održavao. Ono što trebamo razlikovati je loše stanje objekta u kojem se danas nalazi zbog nebrige političkih struktura, i arhitektoničnost zgrade koja je izvanredna.

Oglas