U vrijeme kada smo bombardirani lošim vijestima iz cijelog svijeta, svaka pozitivna priča je i više nego dobrodošla. Za jednu takvu smo se zaputili podno Biokova, u Makarsku. Tamo su nas čekale dvije jednojajčane blizanke, Ivana i Ljiljana Gudelj. Ove dvije nerazdvojne sestre su nam ispričale svoju filmsku priču – piše Dalmacija danas o makarskim blizankama.

Oglas

Naime, ove 34-godišnjakinje su u samo godinu dana zajedno izgubile gotovo 60 kilograma. Na prvi pogled ne biste rekli da se radi o osobama koje su imale problema s prekomjernom težinom, ali problem koji muči velik broj svjetske populacije zadesio je i ove Makaranke. Cijeli život su se bavile sportom, a Ljiljana je čak i magistrica kineziologije. Nažalost, malo opuštanje je rezultiralo šokom – nakon samo godinu dana opuštanja kazaljka na vagi je pokazala 98 kilograma. Bio je to alarm koji je srećom probudio Ivanu i Ljiljanu.

“Iz prehrane sam izbacila gazirano piće, nezdrave šećere, slatko i na početku ugljikohidrate”

Nerazdvojne blizanke su odlučile zajedno uspjeti. Ivanu smo upitali kako se dogodio problem s kilogramima.

– Cijeli život sam imala ovu težinu koju imam sada. Prije dvije godine sam prestala s nekim aktivnostima i dobila sam prekomjernu težinu. Nepravilno sam jela i promijenila stil života. Onda sam odlučila da tako više ne može. U svoj život sam ubacila više aktivnosti. Počela sam više trenirati, i to po dvaput dnevno. Iz prehrane sam izbacila gazirano piće, nezdrave šećere, slatko i na početku ugljikohidrate – govori Ivana.

I njezina sestra govori sličnu priču.

– Uvijek sam imala do 74 kilograma. Radila sam dva posla i jednostavno zanemarila aktivnosti. Prestala sam igrati rukomet i nakon godinu i pol dana sam vidjela da se teško krećem, da ne mogu u planinu, svaki korak mi je bio težak. Stala sam na vagu i imala 98 kilograma. Rekla sam dosta i odlučila opet biti ja. Vratila sam se treninzima. Jedem normalno, nisam nešto posebno izbacila iz prehrane. Imam redovne obroke, pet puta dnevno. Ne jedem brzu hranu i ne pijem gazirana pića. Rezultat je sada tu, nakon više od godinu dana imam 28 kilograma manje. Sada sam skroz druga osoba. Kada usporedite fotografije prije i poslije, nevjerojatno je. Sama sam sebi bila kriva. Nitko mi nije rekao jedi i gomilaj kilažu. Srećom, to je sada iza mene – s olakšanjem nam priča Ljiljana.

Korona pauzu su iskoristile za treniranje. Ivana, koja inače radi sezonski, ovo ljeto nažalost nije radila.

– Sestra ima stalni posao u rukometnom klubu te radi i u jednoj suvenirnici. Za vrijeme korone nisam odustala od treninga. Išla bih trčati po gradu, šumi i puno sam šetala, po dvaput dnevno. Trčala sam i do dvadeset kilometara dnevno. Nadali smo se da ćemo otići na neki maraton ili polumaraton, ali nažalost, splitski je bio posljednji koji se održao. Skupa smo ga otrčale i to je bio Ljiljanin prvi maraton. Nekoliko ih se samo održalo virtualno – kazuje nam Ivana.

“Bez njezine podrške ne bih mogla ništa”

Sestre su sve jedna drugoj. Jednostavno – povezane još dok su zajedno rasle u majčinoj utrobi pa i 34 godine nakon.

– Uvijek je sa mnom. Pratila me od mojih početaka u svemu. Na početku mog trčanja je bila po strani, kao podrška. Sada posljednjih godinu dana trenira sa mnom, ali već ima neke bolje rezultate od mene. Bez njezine podrške ne bih mogla ništa. Financijski nisam mogla podnijeti puno toga, ali ona pošto radi je uvijek tu. Puno nam treba opreme zbog trčanja, plivanja i planinarenja, što zahtijeva mnoga odricanja – priča nam s velikom ljubavlju Ivana.

Njezina sestra dijeli isto mišljenje.

– Puno smo povezane. Bile smo skupa u osnovnoj i srednjoj školi te smo se tek na fakultetu razdvojile. U rukometu sam cijeli svoj život, a nju sam pratila na trčanju. Prošle godine sam odlučila početi trčati na njezin nagovor. Prije tri godine sam također na njezin nagovor otrčala polumaraton u Sarajevu, bez ikakvih priprema. Rezultat mi je bio katastrofalan, ali sada sam dosta napredovala, zajedno trenirajući s njom. Prijavila me i na ovogodišnji maraton u Splitu. I mi se znamo potući, vikati jedna na drugu, ali zajedničkim snagama uvijek idemo naprijed. Da nema nje, sigurno se ne bih odlučila na atletiku. U doba korone sam odradila neslužbeni triatlon. Ivana je trčala ultramaraton te odradila triatlon. Iz treninga u trening napredujemo i gledamo zajedno ići trčati. Jedna drugoj smo sve, a ostala obitelj nam daje podršku – kaže Ljiljana.

Strastvene su planinarke.

– Planine osvajaju nas. Bile smo u Bugarskoj, na najvišem vrhu Balkana. Sestra je bila na Triglavu, a bile smo po mnogim BiH planinama, crnogorskim te hrvatskim (Velebitu, Dinari, Biokovu, Medvednici,…). Jedan izazov planiramo, ali o tome ne želimo još razgovarati. Treba za to dosta priprema, ali mislim da smo jake u glavi za to. Krajem ove ili početkom iduće godine želimo to napraviti – govore nam.

Na kraju su uputile poruku svima koji imaju problema s kilogramima i dvoume se jesu li spremni za zaokret u svom životu.

– Svjesni smo svi svojih mana i vrlina. Čovjek mora biti svjestan da je zdravlje najbitnije i da je on sebi najbitniji. Najlakše je reći ja to ne mogu i ja to neću. Ništa ne dolazi preko noći. Vjerujte u sebe i ne odustajte. Ne možete u sedam dana izgubiti petnaest kilograma. To ide pomalo. Kao što dijete kad se rodi uči sjediti, puzati i hodati, tako ide i s kilogramima. Ako ne mislimo na sebe, nitko drugi nam neće pomoći. Velika smo motivacija svima u gradu. Kada nas sada vide, kažu: “Vau, manekenke”. Nije to baš tako. Treba biti ustrajan i rezultati će doći. Ako mislite da ne možete, pokušajte. I mi smo uspjele – zaključile su ove blizanke.

M. D. /foto privatni album