Šesnaestogodišnji Filip Puharić i 18-godišnji Luka Okmažić prije nekih su pola godine pokucali na adresu zgrade Grada pitajući mogu li, na površini ispod crkve Kraljice mira, odnosno budućeg dječjeg vrtića, izgraditi skate park. Skupili su 130 potpisa djece i mladih, vele kako su dobili suglasnosti svih makarskih škola, crkve Kraljice mira, i Hrvatskih voda o čijem se zemljištu radi, a iza njih je stao Biciklistički klub. Sve je bilo na korak do ostvarenja, i sve su to odradili klinci iz susjedstva, dečki od 16 i 18 godina.
Međutim, projekt je negdje zapeo, a sprave sa starog parka, nekoć instaliranog na Gradskom sportskom centru, i dalje stoje u skladištu. Naime, podsjetit ćemo da su na mjestu negdašnjeg skate parka postavljene svlačionice koje su bile prvotno namijenjene djeci koja koriste programe Sportskog INpulsa, međutim, zapravo ih koristi NK Zmaj.
Filip i Luka, naime, kažu kako za realizaciju ne treba puno, a koristi bi od toga imalo barem 50-ak mladih koji se, prema njihovoj procjeni, bave free style biciklizmom i skejtanjem.
– Ideja je došla spontano. Luka i ja smo skejtali i shvatili kako nijedno mjesto nije predviđeno za to. Svima smetamo, ljudi nas tjeraju, a mi to ne želimo. Sjetili smo se da je Makarska nekad imala skate park; tamo je bilo super i nismo nikom smetali, samo su to sad postale svlačionice za Zmaj, kazuje nam Filip, inače učenik 2.razreda Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića (smjer HTT), sportski vrlo aktivan i društveno očito angažiran 16-godišnjak.
Filip, naime, trenira košarku, skejta, a bavi se i jedrenjem. Svira klavir i gitaru. – Sve samo da ne budem u kući, na mobitelu ili na kompjuteru, smije se Filip koji vjeruje da bi skate park na Zelenki imao višestruke koristi.
Najprije, oni i ostalih 50-ak djece i mladih ne bi smetali građanima bukom i ne bi prijetili uništavanjem javne površine (koju, istinabog, puti kamioni i građevinski strojevi u našem gradu bez problema uništavaju!). Kao drugo, vjeruju Luka i Filip da bi potakli i druge. I treće, imali bi mjesto za druženje.
S tom su idejom išli gradonačelniku. On ih je uputio na Dražena Kuzmanića, pročelnika Odjela za društvene djelatnosti. – A onda nas je on poslao u MARA-u. Rekao je kako vjeruje da bi na tom mjestu trebao biti neki drugi projekt, ali mi smo provjerili na Katastru i nije ništa predviđeno. Onda su nam u MARA-i rekli da pošaljemo zahtjev Gradu i onda je to stavljeno u plan Biciklističkog kluba da se skate park izgradi u narednih godinu dana i poslan je zahtjev. I sad ne znamo što je s tim, pripovijeda Filip.
– Treba nam samo beton, ostalo imamo. Samo malo betona i dobre volje. Sprave imamo od prošlog parka, samo bismo napravili jednu rampu i to je sve što nam treba, ističu Filip i Luka.
Poput Filipa, i Luka je sportski vrlo aktivan i društven mladić. I jednako motiviran da se zauzme za nešto i da pokuša motivirati svoje vršnjake.
– Volim sport, volim provoditi vrijeme vani, sve što ima veze s kretanjem i prirodom me privlači. Bavim se biciklizmom i skejtanjem, rado sam na stadionu gdje trčim i odradim vježbe…Nove generacije sve više idu prema pasivnosti i pretjeranom korištenju novih tehnologija, mi ih želimo potaknuti da nam se pridruže. Da nismo sami, jer najveći je problem kad si sam i kad ti je dosadno. Kad je ekipa s tobom, sve je drugačije i zabavnije, objašnjava Luka.
Dodat će kako je sve više djece i mladih zainteresirano za skejtanje i free styla biciklizam. – Vide brata Ivana i mene i onda krenu i oni zabavljati se, skakati preko stepenica, eksperimentirati… Puno bi nam značilo kada bismo dobili taj skate park jer nas uvijek tjeraju s javnih površina kad brat i ja radimo te trikove. Nigdje nismo dobrodošli, kaže ovaj gimnazijalac čija je obitelj Okmažić sinonim za familijarno i to vrlo uspješno bavljenje sportom.
– U Makarskoj je najveći problem to da mladi nemaju gdje. Tjeraju nas od svuda, nema nijedan jedini prostor predviđen za nas, a ovaj projekt nema samo vrijednost zbog nas 50-ak. Netko će nas vidjeti, zainteresirati se, a mi smo tu da im pomognemo i uputimo ih. Mi smo sve sami morali učiti, objašnjava Filip.
Dodaje kako se cijela Zelenka svodi na onaj dječji parkić raj crkve. Tinejdžeri sa Zelenke i Ratca, a ima ih dosta, nemaju kamo. Tjeraju ih čak i od tamo, jer parkić nije namijenjen njima nego maloj djeci. – Cijeli kvart ima samo taj parkić za djecu i igralište kraj škole. U današnje vrijeme kad se puno djece okreće tehnologiji i nema prijatelja, ovako nešto bi potaknulo djecu da više izlaze i da se međusobno druže. Lakše je upoznat prijatelja kad postoji neko mjesto za to i kad netko ima slične interese kao ti. Nije ovo samo skate park, nego platforma na kojoj se djeca mogu upoznavati i družiti, kazat će Filip.
S obzirom na vrijeme izbora, nismo mogli ne priupitati ih jesu li i koliko uopće involvirani. Luka je punoljetan pa priča nije samo hipotetska. – Mene odbija politika kad vidim sve te negativnosti i kako se ljudi predstavljaju boljima nego to jesu, veli Luka.
Filp se slaže. – Čuo sam samo za neku sportsku kampanju na ovim izborima. Ali mlade odbija kad vide kako je to kad se obratiš nekome na nekoj poziciji i kako se taj netko može igrati s nama, a kad im to dosadi, samo nam reći “ne može”, iskreno će Filip.
Koliko je njihova inicijativa ozbiljna, potvrđuju iz MARA-e čija im je ravnateljica Lidija Vukadin Vranješ pomogla oko sadržaja. – Čak im i ne treba nešto, njima samo treba suglasnost za korištenje tog zemljišta, rekla nam je Vukadin Vranješ.
Nenad Židić, tajnik Biciklističkog kluba, veli kako apsolutno stoji iza inicijative i kako je šteta da sprave za skate park negdje stoje neiskorištene.
Dražen Kuzmanić nije nam zna reći ništa o ovome, a dogradonačelnik Dražen Nemčić potvrdio je da je zahtjev upućen. Potvrdio je i idealnu lokaciju koju su odredili mladi. Sve je bilo na korak do ostvarenja, ali očito je dobra volja bila više načelne prirode.
– To je super ideja i Grad bi to trebao napraviti. Jednostavno, treba se krenuti u realizaciju. Nažalost neki su drugi projekti dobili prioritet pa je ovaj stavljen na čekanje, ali slažem se, treba početi, rekao nam je Nemčić.
Precizirat ćemo kako zapravo treba završiti, jer su naši junaci sami ispitali situaciju, snimili teren, dobili suglasnosti i došli do pred sam kraj.
Ivona Ćirak /foto Ozren Franić
