Turisti koji ovih dana šeću gradom zasigurno puno bolje oćute bilo grada i njegovih stanovnika sada, u kasnom listopadu, nego za vrijeme vrelog, intenzivnog ljeta. Nismo turisti, ali i nama je za oko zapela zanimljiva slika s gradske rive, pored velikog mula.

Gospođa Ratna Prodan čistila je ribu koju je netom ulovila. Konstatirali smo mi, kao i poneki prolaznik, kako je ulov jako dobar.

– Cipli, girice, injuše sam ulovila. Nije loše, komentirala je gospođa Prodan koja nije vidjela ništa neobično u tome što priprema ribu za večeru u luci.

Oglas

Pardon, ručak.

– Ma kakva večera u mojim godinama. Nema večere. Ovo je za sutrašnji ručak. Možda zovnem sestru jer ima dosta ribe, kazala nam je stanovnica Kalalarge koja veli kako je turistima još živopisniji jedna drugi prizor.

– Kada uzimam spizu, znam je podizati na konop jer me jako bole noge. Kad to vide gosti, obavezno slikavaju, smije se.

Zbog otežanog hodanja i bolova u nogama, ali i činjenice da ima ugrađen pacemaker, sve manje i manje lovi ribu.

Nekoć joj je to bila svakodnevica.

– Moj otac je bio ribar. Išla sam na brod, lovila na parangal…Sad lovim na udicu kad mogu otić do rive, ispričala nam je gospođa Prodan.

Da je riječ o majstorici, zapazile su i dvije djevojčice koje su stotinjak metara zapadnije, desetak minuta prije, također lovile ribu.

Šjora Ratna im je dala sve važne savjete, završavajući  s čišćenjem svojeg bogatog ulova.

Ivona Ćirak /foto I.Ć.