Spajanje Gradskog muzeja Makarska i Galerije Antuna Gojaka u jedan veliki muzej koji obuhvaća i Villu Irenu, a podrazumijeva i upravljanje Kaštelom u Kotišini, za javnost je novost oko koje su podijeljena mišljenja. Što pak o ovoj fuziji smatra struka?
Tatjana Gareljić, muzejska savjetnica, kaže kako načelno ideju drži dobrom. Prisjeća se kako je nekoć, prije osamostaljivanja ovih dviju kulturnih ustanova, u Makarskoj djelovao Centar za kulturu.
– Zbog racionalizacije smatram da je to dobra stvar, ali moram napomenuti da je jako važno da svakom zasebnom jedinicom upravlja voditelj koji ima autonomiju. Tu se radi o dvije različite građe; u galeriji je naglasak na artefaktima i vizualnoj prezentaciji, dok muzej sadrži arheološko-povijesnu i etnografsku zbirku te je kompleksniji. Stoga bi svaki voditelj trebao imati autonomiju u smislu programa i politike galerije ili muzeja. O tome treba voditi računa. U protivnom se može dogoditi da dominira jedan segment ako bi ravnatelj bio arheolog, a drugi ako bi, na primjer, bio akademski slikar, objašnjava Gareljić.
Dodaje kako se oba segmenta moraju paralelno razvijati. – U redu je tražiti uštedu, ali da ne ide na štetu bilo muzeja bilo galerije, dodaje.
Pomalo je rezervirana po pitanju planova s Villom Irenom. – Ne znam točno na čemu će tu biti naglasak, sad su te pop up galerije popularne, no zbilja ne znam što možemo očekivati. Samu galeriji nipošto se ne smije umrtviti s isključivo stalnim fundusom, svaka institucija mora biti dinamična, kazat će Gareljić.
Na pitanje misli li da bi muzej ipak trebao ostati gdje jest, odvraća kako je za tu opciju kada bi ustanova dobila i prizemlje te kad bi se adekvatno uredila. Muzeju namijenjeni prostor u Kalalargi nije komentirala jer, kako veli, ne zna kolike je površine niti o kakvom se općenito prostoru radi.
Ružica Olujić, povjesničarka umjetnosti, nije apriori ni za ni protiv same fuzije dviju kulturnih ustanova koje djeluju samostalno u Makarskoj gotovo tri desetljeća. Samu odluku prokomentirala je primarno ipak kao konzument kulture, ne ulazeći u detalje koji su nam za sada zapravo uglavnom nepoznati.
– Sve zavisi od ljudi, teško mi je nešto kategorički reći, jer se nekad i dobre stvari znaju okrenuti na loše. Osobno nekako uvijek volim imati pozitivni kut gledanja. Prostor za kulturu se, kako vidim, namjerava proširiti i to je jako pozitivno. Već godinama pratim kulturna događanja u Makarskoj i svaki se put iznenadim koliko je u našem gradu kvalitetnih umjetnika. Svi oni trebaju prostor, a mislim da se raznim programima i sadržajima svi mogu napuniti. U Galeriji Gojak se, na primjer, organiziraju likovne radionice, ali za takva događanja u Makarskoj treba poseban prostor. Znam da kultura košta, ali vrijednost se u kulturi ne mjeri novcem, tu se ulaže u naše mlade, u našu djecu…, kazuje Olujić.
– Ako će se spajanjem racionalnije upravljati, onda podržavam. Isto tako pozdravljam svako ulaganje u prostor koji će biti javni, a ne privatni, i koji će služiti građanima, gostima, koji će služiti oplemenjivanju grada, veli Olujić.
Ivona Ćirak /foto M.D.
