Splićanka pozitivna na koronavirus javila se svojim prijateljima na Facebooku i pojasnila zašto se veće neko vrijeme ne javlja. Opisala je svoju borbu s bolešću. Oboljele su ona i njezina majka, a rekli su joj kako je u pitanju blaži oblik – prenosi Dalmacija danas.
Evo što je napisala.
“Zašto Covid NIJE gripa i puno je teža bolest?
Počet cu ovaj duži post s isprikom svima kojima se ne javljam na pozive, a često ne odgovaram ni na poruke zadnjih nekoliko dana. Oprostite. Smlavilo me. Teško mi je bilo napisati čak i nekoliko riječi. Pokušat ću sada opisati zašto. Mami je danas 11. dan, a meni 8. i razvoj bolesti uopće ne ide na bolje, dapače.
Meni su se zadnja dva dana razvili i novi simptomi, poput gubitka osjetila mirisa i još ponekog. Ona se i dalje bori s temperaturom i ta nam je najveći neprijatelj, uz činjenicu da jede jedan tanjur juhe dnevno, a da vodimo veliku borbu oko toga da mora piti.
Snage nemamo nijedna i stajanje na nogama je priličan napor, pogotovo za nju.
Najgore su noći, od kojih posebno strepim i tijekom kojih smo zadnjih dana štošta preživjele, neću o detaljima.
Svako mjerenje njezine fibre i razine kisika u krvi je meni osobno kao odlazak pred streljački vod… tih nekoliko minuta vam svašta prođe kroz glavu jer vidite na TV koliko je novih u bolnici, koliko na respiratorima… i ono što me cijelo vrijeme proganja je preispitivanje radim li sve što i kako treba da joj pomognem, treba li osoba njezinog stanja u bolnicu ili ne, što ako tamo pokupi nešto novo… puno je tih dilema, koje noću postanu izrazito jake.
Njezina lijecnica mi je rekla da to tako mora biti s ovom aždajom i da je nikako ne vodim u Infektivnu, čak ni na pregled, dok god može disati i nema naznaka dodatnog pogoršanja. Ipak, teško je preuzeti odgovornost za nečije zdravlje i život, zaista teško. A ovo je jedna opaka, podmukla, dugotrajna i jako, jako iscrpljujuća bolest.
Kako ja noću ne spavam jer osluškujem njeno disanje, mjerim sve i dajem joj paracetamol, tako sam ujutro na rubu snaga. Onda se pokušavam sabrati i nastaviti u revijalnom tonu. No, ovaj je virus prilicno zaj… i treba ga shvatiti ozbiljno jer i na trenutak opuštanja – slijedi bacanje u krevet i gubitak volje za zivotom. A meni to sada nikako nije opcija.
Nastojimo ga liječiti ne dan po dan, već sat po sat. I gurati dalje. Rekli su mi da je 12. dan njegov vrhunac. To bi u njenom slučaju trebalo biti sutra. Ne usudim se više ni pomisliti da je to početak kraja, iako mu se potajno nadam. Strah je jači od nade. Ona uopće ne ustaje iz jednog položaja, osim na zahod, a i tada sam uvijek ja negdje oko nje. Bojim se da ne padne i razbije se, sto se jednom zamalo i dogodilo u noci.
Da je ovo gripa, odavno bi krenulo na bolje. U danima kada gripa popusta, meni je Covid tek poslao čestitku sa slabošću, malaksalošću i sl., a njoj fibra uporno ne posustaje, što je najviše i iscrpljuje.
Podsjetili su me danas da je ovo što obje imamo – blaži oblik! Blaži oblik. Ne mogu niti zamisliti kako izgleda teži. Svakako, ni ovaj blaži ne želim nikome, a o težem ne želim ni razmišljati.
U borbi s ovom nemani, uzimamo svašta; ali o tome ćemo kad sve jednom prođe. A nadam se da hoće i ne usudim se ni promisliti o eventualnim posljedicama, izbjegavam misliti o njima, a znam što se priča o tome… ono sto su mi rekli da su ljudi u mojim godinama, dakle ne ovi najstariji, bolovali tjednima, a potom se oporavljali opet tjednima.
Gripa? Hau jes no. Ja sam svoj osobni sat sada namjestila na dan po dan. I odnosim se prema glupom Covidu s poštovanjem, da ne bi bilo da ga potcjenjujem jer mi se to već zamalo obilo o glavu prije nesto dana…
Vama svima želim da ga izbjegnete; ako je ikako moguće. Znam, postoje ljudi koji su ovo prošli kao piece of cake. Ali, evo, kao sto vidite, ima i onih koji debelo plaćaju zaraženost. Vjerujem da nitko od nas ne želi igrati taj ruski rulet i ustanoviti u koju će kategoriju.
Nastavljamo borbu, a dotad vas molim za razumijevanje jer mi u pojedinim trenucima zaista nije ni do čega; napor mi je sve, pa čak i poruke. Javit ću se opet kad ce biti nekog pomaka. Nadajmo se na – bolje. I pamtim obećanje – pisat ću o svemu što koristi u borbi protiv bolesti, najiskrenije što mogu.
Hvala vam na razumijevanju, hvala na podršci i zapamtite, pliz, za sve one oko sebe i sebe: maske. Razmak. Ova bolest je odvratna i postoji. I ne, nije gripa.
Ako ikome pomogne da to shvati, ovo pisanje se isplatilo. Danas me i moja draga Tanja uputila da pisem o tome. A vidim i da puno vas strepi od ovoga, pa vas vjerojatno i to zanima.
Nadam se da cu vam idući post početi s – pobijedili smo neman. Dotad… zdravi bili” – napisala je Splićanka.
M. D. /foto Pixabay
