17-godišnji Jure Topić iz Makarske jedan je od dobitnika nagrade u kategoriji sportske nade pod organizacijskom palicom Zajednice sportskih udruga Grada Makarske. Međutim, Jurino ime već je poznato u sportskim krugovima, a utakmica u kojoj je mladi vratar Galeba protiv Zadra prošle godine sakupio impresivnih 26 obrana zaslužna je za etiketu “vaterpolo čuda”. Skromni Jure ni tada se nije hvalio uspjehom, kao što je i sada komentirajući ovaj uspjeh bez leta u oblake kazao – jedna lasta ne čini proljeće.
Da mu je jako drago, jest, kao što mu, kao svakom sportašu koji se trudi, imponira činjenica da je dobio priznanje sportske nade.-Kao što i samo ime kaže – priznanje – već dovoljno govori o tome što ono predstavlja, a naravno da mi puno znači priznanje mojeg rada koje je ujedno veliki poticaj daljnjem radu, spremno će Jure.
Na pitanje koliko je generalno cijenjen sport u Makarskoj, odvraća kako rekreativno svakako jest, profesionalno možda manje. -No sport svakako jako puno znači mladima i može im uvelike pomoći u tome da razviju karakter, stoga samo organiziranje ovog izbora i dodjeljivanje ove nagrade ipak predstavlja poticaj mladim sportašima da ustraju, kaže Jure.
Na pitanje koje bi uspjehe istaknuo, opet bez nerealnog zanosa, Jure pragmatično odgovara: Već to što sam ostao u sportu, dok su mnogi moji vršnjaci odustali, smatram uspjehom.-Ponosan sam što igram za seniore u regionalnoj ligi, ali i što nastupam s juniorima kao prvi vratar, te tako s njima mogu razvijati i natjecanje i prijateljstvo, objašnjava 17-godišnji vaterpolist.
Kazavši kako jedna lasta ne čini proljeće, a u kontekstu odlične igre sa Zadrom, što ga je stavilo u fokus medija, Jure pokazuje kako je svjestan važnosti kontinuiranog rada. No priznat će da je, što se famozne utakmice tiče, i sam bio iznenađen.-Iskreno, nisam očekivao, bio sam zaista iznenađen. Ali, kad je krenulo, krenulo je, i onda nije stajalo, smije se Jure.
Profesionalna karijera?
-Nikad se ne zna, svakako se vidim kao prvog vratara ekipe Galeb. Ali sport mi ipak nije primaran, kaže.Na prvom mjestu mu je, veli škola, odnosno skorašnji studij prava koje planira upisati. Jure je, naime, učenik 3.razreda jezične gimnazije Srednje škole u kojoj je vrlo uspješan, a uza sve to mladi Topić svira trubu. Poput djeda Jure Puharića Bega.
-Da, poput dida. Dide je jako ponosan, a njegov ponos daje mi dodatni poticaj da nastavim. Svirao sam trubu šest godina i onda pauzirao dvije godine. Ali kako mi jedan prijatelj svira harmoniku, zaključili smo da je dobro za druženja i fešte da sviram trubu pa sam joj se vratio, objašnjava gimnazijalac koji k tome svira i klavir.
Nije čudno, s obzirom na glazbenu obitelj i mamu Tanju, koja je profesorica u Glazbenoj školi i vodi žensku klapu Fjoret.
Na naš komentar kako to sve stiže, odvraća s onom rečenicom koja svima što im takve kombinacije ne idu od ruke zvuči kao floskula. Za one predane poslu kojima je to svakodnevnica nije floskula reći kako se sve stigne kad se hoće.-Jest zahtjevno, ali kad se vrijeme kvalitetno rasporedi, sve se stigne. Ne trošim vrijeme na gluposti, za kraj će Jure.
Ivona Ćirak
